MIŠLJENJA / ZAŠTO SE DODIK NAŠAO U KLINČU S BRITANCIMA / PIŠE: MLADEN MIROSAVLJEVIĆ


08.07.2018
Povod za verbalni rat je tvrdnja predsjednika bh. entiteta Republika Srpska da u Bosnu i Hercegovinu dolazi 40 britanskih vojnika, koji su, zapravo, specijalisti za destabilizaciju.  

Da li, i zašto, Britanci žele da destabilizuju Republiku Srpsku kao dio Bosne i Hercegovine i ruše predsjednika ovog bh. entiteta Milorada Dodika, kao njenog "simbola" i "neprikosnovenog čuvara"? Zašto se Dodik našao u klinču baš sa Britancima? Kako se primiču opšti izbori u Bosni i Hercegovini kandidat za člana državnog Predsjedništva iz reda srpskog naroda Milorad Dodik očito želi da u očima javnosti bude što važniji. Toliko važan da se ovih dana podigla prava medijska prašina oko toga koliko se Velika Britanija zainteresovala za destabilizaciju Republike Srpske i samog Dodika.

Povod za maltene otvoreni verbalni rat je Dodikova tvrdnja da u Bosnu i Hercegovinu dolazi 40 britanskih vojnika, koji su samo navodno vojnici, a u stvari su specijalisti za destabilizaciju, čiji je pravi cilj da se promijeni struktura ili umanji uticaj Republike Srpske. Populizam je odavno postao jedina Dodikova ideologija i on je odavno u svojim istupima pomakao sve granice. Na stranu svi predizborni trikovi za privlačenje glasača i traženje što zanimljivijeg povoda za privlačenje pažnje, jer je ova predizborna kampanja specifična i po tome što se, osim boreći za sebe, mora kroz kampanju usput "šlepati" i, veoma neomiljenu, aktuelnu premijerku Republike Srpske Željku Cvijanović, kao svoju kandidatkinju za entitetsku predsjednicu.

Nego, po ko zna koji put ponovo nam se nameće pitanje - šta su nama stranci: prijatelji, neprijatelji? Ili samo neko ko ostvaruje svoje sopstvene interese koristeći naše slabosti, kao što se oduvijek radilo u međunarodnim odnosima? Oduvijek su se zarad tih interesa sklapala savezništva i postojale su zemlje i narodi koji su jedni drugima bili bliskiji od drugih. I poslije teških ratova i ogromnih žrtava preovladavao je interes i sklapana su savezništva, bez obzira na međusobne stereotipije, koje su i dalje ostajale. U Bosni i Hercegovini je, naravno, i to komplikovano.

Strani plaćenici i domaći izdajnici

Zemlje i narodi koji su jednima veoma bliski, ili čak isti, istovremeno drugi narodi u ovoj državi ih percipiraju kao "neprijateljske". Protokom vremena te percepcije su sve produbljenije, a na njih presudno utiču stavovi vladajućih pseudoelita i njihovi interesi. Tako entitetski predsjednik Milorad Dodik, koji pretenduje da bude na čelu države Bosne i Hercegovine, kao član Predsjedništva iz reda srpskog naroda, otvoreno govori da će na utakmici između Bosne i Hercegovine i Turske navijati za Tursku, još otvorenije negirajući tu istu državu Bosnu i Hercegovinu, dok, s druge strane, nametanje ljubavi prema Rusiji postaje sve nametljivije. Sami građani u realnom životu ne osjećaju i ne vide ama baš nikakvu veću i konkretnu korist od te ljubavi sa, naprimjer, Turskom i Rusijom nego što je imaju od Austrije ili Njemačke.

Odrastao sam u državi koja se dičila svojim slobodama, posebno slobodom putovanja i demokratijom, ali u kojoj je, naprimjer, svako kontaktiranje sa strancima ili boravak u inostranstvu bilo sumnjivo i analizirano od pripadnika državne bezbjednosti. Da, ne-daj-bože, ne bismo bili zavrbovani od stranog neprijatelja i postali domaći izdajnici, koji će se okrenuti protiv režima. Ta "mrska" država je rasturena od tih istih najpravovjernijih njenih sinova i partijskih čelnika, doduše svesrdno pomognutih iz inostranstva, i zavladala je takva "demokratija" da je samo pitanje koliko fali da ponovo poteče krv.

U jednom kutku te rasturene države, zvanom Republika Srpska, u kojoj se poprijeko gleda svako onaj ko ističe da živi u Bosni i Hercegovini, a da je Republika Srpska njen entitet, odnos prema strancima, druženju i saradnji sa strancima ostao je isti, ako nije i rigidniji, nego u vrijeme Josipa Broza Tita. Već godinama se u Republici Srpskoj prave crne liste "stranih plaćenika i domaćih izdajnika" i javno objavljuju, a nevladine organizacije koje imaju veze sa srodnim organizacijama u inostranstvu se tretiraju kao "zlo" i izdajničke. Čak se najavljuje izuzetno restriktivan zakon o nevladinim organizacijama, kojim bi se njihov rad stavio pod potpunu kontrolu vlasti, koji se već jednom bio našao u skupštinskoj proceduri, ali je povučen pod pritiskom. Kao po pravilu, radi se o organizacijama "povezanim" sa zapadnim zemljama, jer iz onih drugih (osim arapskih u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine) ovdje ih i nema, a pogotovo ne iz Rusije.

'Rusi su dobri, Englezi nisu'

Pri tome je taj odnos veoma ambivalentan i licemjeran, jer je novac koji te organizacije plasiraju u Republiku Srpsku i zapošljavanje domaćih ljudi itekako poželjan i protiv toga niko nema ništa protiv. Dakle, pare mogu, ali bilo kakav uticaj ne dolazi u obzir, ni po koju cijenu. "Vrlo je razočaravajuće to što je Dodik odlučio da predstavi Ujedinjeno Kraljevstvo kao prijetnju po Republiku Srpsku. Izmišljanje lažnih prijetnji možda je dobar način za ubiranje izbornih poena, ali nosi rizik da ugrozi dugoročne odnose sa Ujedinjenim Kraljevstvom", saopštila je Britanska ambasada u Bosni i Hercegovini.

Zašto je onda Dodik izabrao baš Veliku Britaniju kao državu na koju će se u predizbornoj kampanji obrušiti kao na destabilizatora Republike Srpske. Pa, da je izabrao bilo koju manju zemlju, to ne bi imalo ni približan odjek u javnosti kao što je to slučaj sa Velikom Britanijom. Sa SAD-om niti može, niti smije "zaratiti", pa oni su ga i stvorili (američki Nacionalni demokratski institut se godinama angažovao da Dodika i njegov Savez nezavisnih socijaldemokrata dovede na vlast) i on se svim silama zalaže da mu SAD ukine nametnute sankcije. Sličan slučaj je i sa Njemačkom, koju zbog Aleksandra Vučića i Srbije ne smije ni pomenuti. Velika Britanija je idealan izbor, jer prema "Englezima" na ovom prostoru odavno postoji ogromna tinjajuća netrpeljivost i oni se smatraju najgorim "tinjajućim" neprijateljima Srba s obje strane Drine.

To se može čuti u bilo kojem neformalnom razgovoru, a "iščitati" i iz odnosa prema Paddyju Ashdownu, bivšem visokom predstavniku međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, porijeklom iz Velike Britanije, pa do odnosa prema engleskim projektima koji se nude u ovom entitetu (sem ako nisu pristojne pare u pitanju) i formalnim susretima zvaničnika. Dodatni razlog su pomućeni odnosi Velike Britanije i Rusije, što veoma paše Dodiku, jer jednim udarcem ubija bar dvije muhe. Stiče poene u domaćoj javnosti kao čvrst političar, koji umije i smije odbrusiti čak i Britancima, a s druge se strane dodvorava Rusima, stajući na liniju čvrstog odnosa prema Britancima i stvarajući privid još čvršćeg prirodnog savezništva sa Rusijom kao jedinom srpskom zaštitnicom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Izvor: Al Jazeera

08.07.2018 · MIŠLJENJE / MILORAD_DODIK / VELIKA_BRITANIJA / RS / IZBORI / STRANCI / MEĐUNARODNA_ZAJEDNICA / BIH / MLADEN_MIROSAVLJEVIĆ.