MIŠLJENJA / DONALD TRUMP JE MALI MIŠ PRED PUTINOM / PIŠE: ANDREJ NIKOLAIDIS


24.07.2018
Prisustvujemo raspadu mita o američkoj demokratiji i vrijednosti američkog društva.

Ako je neko imao zrno sumnje i nije odlučio da trajno suspenduje ono malo razuma što kao vrsta imamo, nakon Helsinkija i tome bi moralo biti jasno: Vladimir Putin u džepu, kao sat na lancu, drži Donalda Trampa. Američki je predsjednik, stojeći i govoreći kraj ruskog, izgledao slabo, zapravo beskrajno inferiorno. A kako bi drugačije i moglo biti. Putin je inteligentniji od Trampa, obrazovaniji od njega, retorički superioran, snaga njihovih karaktera nije za usporedbu, barem ne u racionalnom razgovoru. Pred Vladimirom Putinom, Donald Tramp je mali miš. Na stranu to što miš, baš  kao ni pas, ne grize ruku koja je njegov ego nahranila mjestom predsjednika Amerike. Tramp je u javnim nastupima osion i primitivan, ali se nikada, baš nikada, nije usudio reći ništa što bi Vladimira Putina moglo ne razljutiti, nego i najmanje uznemiriti.

Svaki komentar nedavne Trampove izjave o tome kako bi Crna Gora mogla izazvati Treći svjetski rat, ili bilo koje druge njegove izjave ili djela, koji u obzir ne uzima činjenicu da je Bijela kuća u ovom trenutku pod kontrolom Kremlja, neozbiljan je.

Da budem posve precizan šta pod tim mislim. Sumnje da je Tramp na vlast doveden uz rusku pomoć, kao i sumnje da Kremlj posjeduje kompromitujući materijal kojim ga ucjenjuje, sumnje, dakle, da je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država veleizdajnik, tako su glasne i snažne, naročito nakon Helsinkija, da je, u praktičnoj ravni, posve svejedno je li to istina. Učinak je isti: Putin ima Trampa. Zato što je, nakon svega, dovoljno da Putin u bilo kom trenutku, kada mu se, recimo, iako je to teško zamisliti, Tramp suprotstavi, kaže: da, ja sam ga doveo na vlast. Bilo to ili ne bilo istina, učinak je ist: Tramp je gotov. Zato, da: Tramp je Putinov sluga i to će biti ne samo do kraja oba predsjednička mandata, nego, doživio i stodesetu, do kraja života američkog predsjednika.

Slabljenje američke demokratije

To znači da je jedna od dvije američke partije, zarad vlasti i partijskih interesa koje su (ma je li moguće?!) stavili ispred interesa zemlje, učestvovala u slabljenju države i slavne američke demokratije. Ako je istina da je Tramp od početka ucijenjen i da su mu Rusi pomogli da dobije izbore, Republikanci su to počinili svojim pristajanjem da učestvuju u tome. Ako to nije tačno, onda su Demokrate, jašući na priči o Trampovom odnosu sa Putinom, američkog predsjednika svojeručno stavili u džep bivšeg agenta a sadašnjeg šefa KGB-a. Tako to biva kada razvijete sistem u kojem “vladavina naroda” podrazumijeva da predsjednika biraju lobiji i korporacije. Oni ili Putin, svejedno je: tu nema autonomije i suvereniteta.

Kako bilo, predsjednik Amerike ne samo da više nije, kako to primjećuju liberalni američki komenatori, lider takozvanog “slobodnog svijeta”, nego nije slobodan čovjek.

Kako bilo, prisustvujemo raspadu mita o američkoj demokratiji i vrijednosti američkog društva. Evo nekoliko lakih pitanja koja moraju biti postavljena. Odgovori na ta pitanja su laki, ali i mučni. Kako je moguće da u tako razvijenoj demokratiji na čelo zemlje dođe čovjek tako nedostojan, kao što je Tramp, neko ko se izražava isključivo u najprostijim mogućim prostim i prostoproširenim rečenicama, koje nakon što ih izgovori ponovi, da bi bio siguran da ga građani razumiju i da razumije sam sebe?

Kako je moguće da je najrazvijenija demokratija na svijetu proizvela fakultetski obrazovane građane koji ne znaju na mapi pokazati niti jednu državu na svijetu, uključujući tu i svoju, građane koji ne umiju navesti naslov niti jedne jedine knjige (provjeriti youtube klipove Jimmy Kimmel Live!), građane koji misle da je Li Harvi Osvald upucao Isusa, negdje oko godine 1300. (provjeriti youtube anketu koju je radio Mark Dice)?

Demokratija uprkos SAD-u

Ako je to slika najrazvijenije demokratije, znači li to da je retardacija konačna faza u razvoju liberalne demokratije? Šta nam to govori o svjetskom sistemu kojim vlada upravo država čiji su ti ljudi građani? Kako je moguće da su američke bezbjednosne službe dozvolile da Rusija proizvede pobjednika američkih predsjedničkih izbora? Šta nam o njihovom hrišćanstvu i konzervativizmu govori činjenica da su američki konzervativci za branitelja hrišćanskih i porodičnih  vrijednosti izabrali čovjeka koji je, dok je bio u braku, plaćao seksualne usluge porno glumice?

Kako bilo, posljednja zemlja na svijetu koja ima moralno pravo da bilo kome propovijeda i daje upute o demokratiji su upravo Sjedinjene Američke Države. Šta bismo trebali mi ostali: slušati njihove upute, sve dok Putin ne izabere i predsjednike naših država? Kakva god da je Crna Gora, sa svojom fasadnom demokratijom i maskiranim autoritarnim praksama, njenog predsjednika, za razliku od američkog, nije izabrao Putin.

That being said… Od trenutka kada je Tramp sjeo u Bijelu kuću postalo je jasno da će, nadalje, Crna Gora i svaka druga zemlja na svijetu svoju demokratiju morati graditi i braniti ne po uzoru na Ameriku, nego uprkos njoj. U ovom trenutku, Sjedinjene Američke Države su najveća prijetnja demokratiji u svijetu.

Vrijeme kada je računica vladajućih bila jednostavna i glasila “slušaj Ameriku” su prošla. Nadalje, da bi se opstalo, slijepa poslušnost neće biti dovoljna. “Slušaj i kradi” više ne igra. Da bi se opstalo, od sada će biti potrebna vrlina i snaga. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

 

 

 

 

24.07.2018 · MIŠLJENJE / MOSKVA / RUSIJA / VLADIMIR_PUTIN / DONALD_TRUMP_SAD / HELSINKI / ANDREJ_NIKOLAIDIS /