INTERVJU / RAMIĆ MESIHOVIĆ: U GRČKOJ VEĆA NERVOZA NEGO U MAKEDONIJI / MIRNA SADIKOVIĆ


14.09.2018
Uoči referenduma u Makedoniji zakazanog za 30. septembar, na kojem će se građani izjašnjavati o novom imenu ove bivše jugoslovenske republike, ali i o budućem kursu zemlje, dr.sci Lejla Ramić Mesihović direktorica Vanjskopolitičke inicijative BiH i autorica knjige "Makedonija čedo realpolitike 20. vijeka" govori za Radio Slobodna Evropa (RSE) o tome može li prihvatanje novog imena odblokirati Makedoniju na euroatlantskom putu, ali i o sistemu spojenih posuda na Zapadnom Balkanu, po kojem se problem bilo koje zemlje može odraziti i na ostale u regiji.

RSE: Da li se predstojećim referendumom može staviti tačka na dvodecenijsku blokadu koju je Grčka zbog imena postavila Makedoniji, te otvoriti šansa za stabilizaciju te zemlje?

Ramić Mesihović: Makedonija je već dvije i po decenije u svojevrsnoj blokadi zbog bilateralnog spora sa Grčkom koji je Grčka uspjela da pretvori u multilateralni spor blokirajući Makedoniju i na evropskom putu i da pristupi NATO integracijama i u UN, no od sredine ’90-tih postoji privremeni sporazum koji je omogućio Makedoniji da učestvuje u međunarodnim forumima pod imenom Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija. Ovaj referendum je samo dio procedure u Makedoniji, ali sličan takav proces trebao bi da se desi i u Grčkoj s tim da je u Grčkoj puno veća 'nervoza' nego u Makedoniji tako da iza ovog referenduma, za koji se nadamo da će proći pozitivno, treba usmjeriti pažnju na ono što će se dešavati na političkoj sceni u Grčkoj.

RSE: U svojoj knjizi 'Makedonija čedo realpolitike 20. vijeka' dali ste istorijski kontekst problema između Grčke i Makedonije, objasnivši da se iza tog problema kroz istoriju provlače i teritorijalne aspiracije, odnosno strah od istih, kao i pitanje identiteta Makedonaca. Osim napetih odnosa sa Grčkom, koji su još ključni vanjskopolitički izazovi Makedonije?

Ramić Mesihović: Kada riješi spor oko imena sa Grčkom, Makedoniju čeka završetak procesa pristupanja NATO-u, a preporuke je dobila još na Samitu u Bukureštu 2008. godine, nakon čega je Grčka taj proces blokirala, a potom i da se pozabavi ispunjavanjem uslova za ulazak u EU. No, svakako ostaje trajna obaveza da kao multietnička država uredi unutrašnje odnose, koji imaju kapacitet da se preliju i na vanjskopolitičke odnose, prvenstveno mislim na odnose slavenskih Makedonaca i makedonskih Albanaca.

RSE: Iako se ovo pitanje provlači decenijama, u posljednje vrijeme čini se da su određeni kompromisi ipak postignuti?

Ramić Mesihović: Makedonija ima, od 2001. godine kada je praktično bila na ivici građanskog rata, Ohridski sporazum između te dvije etnički etablirane strane. Taj Ohridski sporazum zapravo mora dobiti svoj finiš, mora da se zaokruži u svojoj implementaciji, jer svaki takav sporazum, mi to znamo po Dejtonskom sporazumu koji je naravno drugačije koncipiran ali je sporazum koji uređuje unutrašnje odnose, ako ne znamo kako je zaokružen, gdje mu je ishodište, on može postati prije izvor frustracije, previranja i manevarskog prostora za probleme nego da ostane dio rješenja. Ono što treba po meni da bude ishodište je Makedonija kao multietnička zemlja sa ustavom koji ima jasno definisane unutrašnje odnose.

 

RSE: U knjizi takođe objašnjavate kako zemlje Zapadnog Balkana funkcionišu po principu spojenih posuda. Posljednje napetosti između Srbije i Kosova i prijedloga o promjeni granica prema mnogim analitičarima otvaraju 'Pandorinu kutiju' pa se pojavljuju prijedlozi za promjenu granica u BiH, ali i Makedoniji. Drugi pak kažu da to pitanje treba ostaviti Srbiji i Kosovu i ne dovoditi druge u vezu s tim. Šta Vi mislite o tome?

Ramić Mesihović: U Evropskoj uniji, barem onim zemljama koje imaju snage, volje i kapacitete da rukovode tim procesima, postoji trend da svake dvije godine jedna od zemalja Zapadnog Balkana dođe u fokus njihove pažnje kako bi se potaklo rješavanje problema. Tako je u fokusu 2015. bila BiH, potom Makedonija, sada je aktuelan Briselski dijalog između Beograda i Prištine. Vidimo da EU kao da nema dovoljnu apsorpcijsku mogućnost da se angažuje na svim stranama istovremeno, a cijeli Zapadni Balkan je zapravo jedan jedinstven kontekst prevashodno povezan po etničkim linijama.

Naravno ima tu još različitih interesa, ali kada je u pitanju geopolitika i micanje granica etnicitet dođe vrlo lako populističkim metodama i s njim se sve teže i teže izboriti i može dovesti do totalne destabilizacije u cijelom regionu. Ono što možemo zaključiti je da bilo kakvo kolebanje Evropske unije u ovom smislu stvara pukotine za druge uticaje, koji zapravo nama više štete nego što koriste stvarajući tek kratkoročan manevarski prostor za određene korumpirane elitističke strukture koje izvuku korist za sebe i nestaju sa scene kada nastaju problemi.

SE: Kada je riječ o uticaju velikih sila na Balkanu, u posljednje vrijeme ponovo je aktuelizirana priča o odmjeravanju američkog i ruskog uticaja. Da li je zatezanje odnosa između zemalja Zapadnog Balkana u posljednje vrijeme povezano sa tim ili je riječ o ponovnom razbuktavanju neriješenih pitanja?

Ramić Mesihović: Kada se makne politički i ekonomski uticaj EU koji je još uvijek srećom dominantan, onda se otvara prostor za druge vidove vanjskopolitičkog uticaja. Imamo Kinu koje je prvenstveno ovdje zainteresovana za ekonomsku sferu, imamo Tursku i Rusiju koje su najprisutnije u političkoj sferi, te SAD zainteresovane za političku i vojnu sferu. Činjenica je da svaka naša unutrašnja nestabilnost i unutrašnja politička razjedinjenost otvaraju prostor i zapravo prizivaju konfliktne uticaje da se bore ovdje preko naših leđa i preko naše stabilnosti i to ne smijemo dozvoliti.

Sasvim je legitimno da 'veliki' nastoje imati uticaj ali je ključna stvar da mi te uticaje pokušamo okrenuti u našu korist, a ne na našu štetu. I bilo šta što se dešava u regionu treba da bude podržano od svih ukoliko će to doprinijeti stabilnosti i miru. Čim se počne govoriti o prekrajanju granica, a naročito po etničkom principu otvara se 'Pandorina kutija' to u pravilu od Istočnog pitanja zadnjih 130 godina na Balkanu ima vrlo predvidljiv scenarij i preliva se sistemom spojenih posuda na sve zemlje.

RSE: Takođe se s vremena na vrijeme provlače pitanja Velike Srbije ili Velike Albanije, da li je to samo dosljednost politici zastrašivanja koja već dugo vlada na ovim prostorima ili su te ideje još uvijek jake kao što su bile recimo tokom prošlog vijeka?

Ramić Mesihović: Po meni ovo pitanje ima dvije strane od kojih je jedna klasično bleferska, retorička, populistička. Druga zapravo ima utemeljenje u istorijskim aspiracijama koje su realno postojale i prema kojima i današnji stanovnici imaju određene sentimente, kad to kažem mislim svih teritorija, a ne samo Srbije i Albanije. Svi nekako imaju emotivno mišljenje u odnosu na ove ideje.

Zašto bi recimo bila Velika Srbija, a da nema i Velika Hrvatska, ili zašto bi neko računao da može postojati Velika Albanija, a da ne postoji Velika Srbija. Dakle sve to je dio šovinističkih, populističkih i nacionalističkih frustracija koje nisu na ovim prostorima ništa novo i jedino što ih drži stvarno stabilno pod kontrolom već duže vrijeme jeste perspektiva članstva u Evropskoj Uniji. Bez te perspektive ja se bojim da ne bi postojala okosnica koja bi držala ove populističke tendencije koje su izuzetno jake, da zapravo prevagnu.

 

14.09.2018 · MAKEDONIJA