SVIJET / RUSKA VOJNA VJEŽBA: POLIGON ZA STVARANJE SAVEZA SA KINOM/ PIŠE: JONATHAN BERKSHIRE MILLER


17.09.2018
U najvećoj ruskoj vojnoj vježbi učestvovale su kineska i mongolska vojska i to je očit znak da se gradi novi savez sa ciljem oponiranja američkoj hegemoniji.  

Rusija je održala najveći ikad set ratnih igara u Sibiru. Vježbe Vostok, koje su također uključivale učešće kineske i mongolske vojske, uključivale su više od 300 000 ruskih vojnika i više od 1000 aviona, kao i brojne tenkove i brodove. Peking je poslao više od 3000 vojnika, kao i avione i druga vozila, čineći ovo najvećom zajedničkom vježbom sa Rusijom u posljednjih nekoliko godina.

Igre su održane u vrijeme pojačanih tenzija između Rusije i SAD-a – zajedno sa sličnim iritantima u mnogim državama u Evropi – uzrokovanih miješanjem Moskve u američke izbore i zbog rasprava u vezi ruske aktivnosti u Siriji i Ukrajini. Tenzije također rastu između SAD-a i Kine, gdje se trgovinski konflikt Trumpove administracije intenzivira, a Washington je javno etiketirao Kinu kao „strateškog suparnika“ u svojim najnovijim ključnim strategijama nacionalne sigurnosti.

Oponiranje američkoj hegemoniji

Igre Vostok su još jedan marker za analitičare da promoviraju ideju da su Kina i Rusija postali kvazi-saveznici, sa zajedničkim interesima u oponiranju američkoj hegemoniji i dominaciji Zapada u međunarodnim institucijama. Ima istine u ideji da se interesi Pekinga i Moskve sve više usklađuju. Rusko diplomatsko zahlađenje s Washingtonom i mnogim od svojih ključnih evropskih saveznika, u kombinaciji sa željom da se okoristi od brzog ekonomskog i vojnog rasta Kine, pojačalo je moskovsko prihvatanje Pekinga. Kina je, u međuvremenu, gledala na Rusiju kao na snažnog partnera da nadoknadi pritisak od SAD-a i mreže njegovih saveznika u Aziji, posebno sa Japanom – gdje su odnosi napeti kao rezultat teritorijalne svađe u vezi otoka Senkaku u Istočnom kineskom moru.

Ranije ove godine, tokom posjete ruskog predsjednika Vladimira Putina Pekingu, dvije strane su formalizirale svoje strateško partnerstvo – tvrdeći u zajedničkoj izjavi da će: „graditi saradnju u svim oblastima, i dalje graditi strateške kontakte i koordinaciju između svojih oružanih snaga, poboljšati postojeće mehanizme vojne saradnje, proširiti interakciju u polju praktične vojske i vojno-tehničke saradnje i zajedno se opirati izazovima po globalnu i regionalnu sigurnost.“

Ekonomska strana ovog odnosa također raste i očekuje se da će bilateralna trgovina premašiti 100 milijardi dolara ove godine, gdje obje strane imaju za cilj da udvostruče tu cifru do kraja 2020. Na vrhu ovog ekonomskog rasta je ogromni 400 milijardi dolara vrijedan sporazum o kupovini gasa koji su ove dvije strane potpisale 2014, koji je osiguran investicijom od ruskog gasnog giganta Gazproma u vrijednosti od 55 milijardi dolara.

"Pojas i put"

Ali iako je sve veći broj primjera strateškog približavanja Rusije i Kine, mora se biti oprezan da se to ne pomiješa sa idejom da su ove dvije države na pragu tradicionalnog saveza. U stvarnosti, strateško nepovjerenje između ove dvije strane ostaje potentan djelitelj dugoročno, uprkos trenutnim toplim odnosima. Pod broj jedan, u geoekonomskim terminima, Moskva ostaje tiho oprezna zbog namjera Pekinga u centralnoj Aziji sa svojom inicijativom Pojas i put (BRI). Zvanično, Rusija podržava BRI kao motor koji će pomoći da se razvije infrastruktura i poboljša lanac opskrbe kroz regiju.

Iza ove podrške su, međutim, prisutne brige da bi Kina mogla tražiti način da opovrgne – barem djelomično – rusku dominaciju u regiji. Isto tako, Rusija također ostaje zabrinuta zbog porasta kineskih investicija na Dalekom istoku, što nosi ekonomske benefite ali isto tako potencijalno nanosi štetu ruskom biznisu, i zbog porasta kineskog zanimanja za arktičku regiju.

Drugo područje koje treba posmatrati u narednim mjesecima je ograničavanje rizika u ovom odnosu. Ilustrativan primjer ovoga je odnos između Japana i Rusije – koji se postepeno popravlja pod vođstvom Putina i japanskog premijera Shinzo Abea. Ove dvije strane ostaju zarobljene u višedecenijskoj teritorijalnoj raspravi oko južnih otoka Kuril (koje u Japanu nazivaju Sjeverna teritorija) sjeverno od japanskog otoka Hokaido. Iako obje strane tvrde da žele razriješiti ovu raspravu, Japan i Rusija su i dalje daleko od bilo kakvog sporazuma u vezi otoka.

Ali to nije utišalo momentum ovog odnosa dok i Tokio i Moskva izgleda uviđaju koristi od poboljšanih odnosa kao zaštite od utjecaja velike sile – Kine u slučaju Japana i SAD-a u slučaju Rusije. Ruska želja da popravi odnose s Japanom – uprkos uzdržanosti da napravi ustupke u vezi otoka Kuril – još je jedna indikacija da Moskva preferira da balansira i štiti se na Dalekom istoku umjesto da se u potpunosti sinhronizira sa Pekingom.

Finalni ključni element ovdje je odnos sa Washingtonom. Nije slučajnost da trenutno spajanje kinesko-ruskih interesa ima veze s tim da su obje države u nepovoljnim odnosima sa SAD-om i sa de facto mnogim od američkih prijatelja i partnera. Iako će gotovo sigurno američke tenzije sa Rusijom i Kinom biti dugoročna pitanja za rješavanje, ne treba pretpostaviti da poboljšanja i novi pristupi neće promijeniti putanju ove dinamike u nadolazećim godinama. Bilateralno približavanje SAD-a Moskvi i Pekingu, kao i njegovo prisustvo u azijsko-pacifičkoj regiji, bit će ključni pokazatelj u rusko-kineskim odnosima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Izvor: Al Jazeera

17.09.2018 · RUSIJA / KINA / VOJNE_VJEŽBE / SAD / MONGOLIJA / JAPAN / VLADIMIR_PUTIN / JONATHAN_BERKSHIRE_MILLER