HRVATSKA / ZAŠTO SE HRVATSKA LOŠE NOSI S NAJEZDOM POTKORNJAKA


20.02.2019
Velik problem je loše gospodarenje u zaštićenim područjima i manjak struke  

Najezda potkornjaka, koji su u zadnjih par godina na Marjanu napali i savladali oko 20.000 stabala, nije nova hrvatska pojava, a neće ni lako nestati, već se može očekivati da će se s klimatskim promjenama problemi samo pogoršavati, osobito ako im se ne pristupi dovoljno ozbiljno i u skladu s pravilima struke, upozorava naš znanstvenik prof. dr. sc. Boris Hrašovec iz Zavoda za zaštitu šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu za Index. Jednu od većih novijih epidemija potaknuo je ledolom u Gorskom kotaru 2014. Tada su pod teretom leda pucale grane i rušila se stabla na prostoru Hrvatske i Slovenije. Velika količina drvne mase pogodne za razvoj potkornjaka nije mogla biti dovoljno brzo sanirana pa je došlo do njihova prenamnoženja. Prema tvrdnjama naših znanstvenika, u posljednjim godinama prvi put se suočavamo s prenamnoženjima mediteranskog potkornjaka koji dominantno napada upravo alepski bor karakterističan za veliki dio naše južne obale, našeg važnog turističkog odredišta. Do nedavno ove su se drame uglavnom odvijale na običnoj smreki, a u manjoj mjeri na jeli i borovima, po šumama Gorskog kotara i Like, pred očima značajno malobrojnijih izletnika, planinara i, naravno, šumara. Hrašovec je inače još prije 10-ak godina upozoravao da potkornjake na Marjanu treba pomno pratiti. Smatra da je sada ondje stanje poprilično kaotično, što ga zabrinjava. „Bitka s potkornjacima dobiva se kada su im populacije male i slabe. Kad jednom narastu iznad praga otpornosti čak i razmjerno vitalne šume, kao što se to desilo na Marjanu, potrebno je uložiti neusporedivo više napora i sredstava da ih se stavi pod kontrolu, a uspjeh nije zagarantiran. Kako u redovnoj sječi četinjača, tako i prilikom sanacije dijelova šume koje su napali potkornjaci, obavezno je bilo otkoravanje svih trupaca, spaljivanje ili kemijsko tretiranje kore s trupaca četinjača koje su već napali potkornjaci, a sve u cilju otklanjanja i najmanje mogućnosti porasta njihove populacije. Otkoravanje je napušteno najvjerojatnije radi zahtjevnosti, odnosno troška, baš kao i praksa polaganja lovnih stabala za sakupljanje potkornjaka. Prskanje posječene oblovine insekticidima reducirano je na minimum zbog sve restriktivnije legislative, a promptno izvlačenje trupaca četinjača s korom prepunih potkornjaka spremnih za novo ubušivanje usporeno je često zastojima u prodaji na šumskim stovarištima“, objavio je Index  / ENERGETIKA-NET

20.02.2019 · POTKORNJAK / ŠUME / NACIONALNI_PARKOVI