TURSKA / ŽENE NE MOGU ZABORAVITI PROŽIVLJENO U ZATVORIMA ASSADOVOG REŽIMA


22.02.2019
  Lula Halilaga je samo jedna od brojnih žena koja je bila mučena u zatvoru Assadovih snaga, koja je i svjedočila zlostavljanju drugih žena, djece i muškaraca    

Žene koje su boravile u zatvorima režima sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada ne mogu zaboraviti ono što su proživjele ili čemu su svjedočile. 

Sastanku u Istanbulu održanom u cilju ukazivanja na stanje žena i maloljetnika u sirijskim zatvorima, a koji su podržale brojne nevladine organizacije iz Turske i drugih zemalja, prisustvovale su i žene koje su provele određeno vrijeme u zatvorima Assadovog režima. 

Žene koje su uhapsili pripadnici režima sirijskog predsjednika Al-Assada o proživljenom, kao i viđenom govorile su za Anadolu Agency (AA). 

Jedna od njih je i Lula Halilaga koja je u zatvoru provela tri godine. Kazala je kako je 2013. provela kraće vrijeme u pritvoru, da bi nakon što je oslobođena bili uhapšeni ona i njen suprug. Halilaga je dodala kako je u pritvoru bila u Halepu, a onda je prebačena u zatvor Adra u Damasku. 

”Tamo sam ostala skoro godinu. Nakon toga je došla informacija da me traže iz Političkog ureda. Prebacili su me u zatvor u kojem su smješteni Palestinci. Bilo je to mjesto u kojem se nalaze politički zatvorenici. Tu sam boravila neko vrijeme da bi me ponovo vratili u Adru gdje sam ostala duže od godinu. Nekako sam saznala da su mi i supruga tu prebacili“, rekla je Halilaga. 

Dodala je kako su vojnici režimske vojske nad njima svakodnevno primjenjivali razne metode mučenja te da su bili podloženi psihičkom i fizičkom zlostavljanju. 

”Rekli su mi da mi je i suprug uhapšen i nekako smo se uspjeli vidjeti. Kad sam ga ugledala, nisam ga mogla prepoznati. Bio je u veoma lošem stanju. Prijetili su mu da će me zlostavljati kako bi progovorio. Dva sata dnevno smo bivali podvrgnuti torturi. Udarali su nas, a kada bismo se onesvijestili koristili su elektrošokove. Kasnije su nas vodili u ćelije i čekali da dođemo sebi. Svaki dan je bilo tako“, rekla je Halilaga. 

Rekla je kako su nju nastavili mučiti, a prisiljavali njenog supruga da svjedoči tome. 

”Nije više mogao izdržati. Iz pogleda sam shvatila da će umrijeti tog dana. Dan kasnije su mi javili da je umro“, rekla je Halilaga. 

Lula Halilaga je kazala kako su žrtve mučenja bila djeca, žene, muškarci, mladi i stari. 

”Kada su mučili nekoga, odvodili bi ga na mjesto gdje ima mnogo ljudi. Tu su je bilo djece, starijih žena i muškaraca. Pred našim očima su razodijevali muškarce i mučili ih. Čak smo svjedočili i stradanju nekolicine njih. Kada su završavali s njima, red je dolazio na nas. Mučili su djecu mlađu od 12 godina kako bi natjerali njihove majke da progovore”, rekla je Hailaga. 

Dodala je kako je u pritvoru provela tri godine, nakon čega ju je sud osudio na šest godina zatvora. 

“Ali, ako predložite novac u Siriji, možete biti oslobođeni. Moja porodica je predložila veliku svotu novca koja je prihvaćena i ja sam oslobođena. Nedugo nakon toga došli su ljudi iz policije i tražili još novca ili ću u protivnom odslužiti kaznu. Iste noći sam pobjegla odatle, izbjegla sam u Tursku. Nisam mogla povesti jedno dijete sa sobom jer je bilo kod svekrve koja je živjela na području pod kontrolom režima. Povela sam ostalo troje djece“, rekla je Halilaga. 

Dodala je kako je ona jedna od rijetkih ljudi koji su uspjeli izaći iz zatvora. Tvrdi da u zatvorima još uvijek ima djece, žena i muškaraca koji su žrtve mučenja. 

Sličnu sudbinu doživjela je i Muna Kousha, koja sa suprugom i troje djece živi u Turskoj. Ona je nedaleko od turske granice uhapšena 10. augusta 2011. 

”Razlog zbog kojeg je porodica optužena je bila naša želja za slobodom. Zato smo uhapšeni. Nakon što smo uhapšeni u Halepu, bili smo podvrgnuti mučenjima. Pozlilo mi je zbog mučenja koje sam gledala u prvoj sedmici od hapšenja, a onda sam prebačena u bolnicu. Nakon liječenja, odvedena sam u zatvor u Homsu. Kasnije su me izveli pred Vojni sud u Homsu i ponovo vratili u Halep. Iz Halepa sam poslana pred sud u Idlibu. Oko četiri mjeseca sam provela u pritvoru. Kasnije je moja porodica platila određeni iznos novca da bih bila oslobođena”, rekla je Kousha koja je potom sa suprugom i djecom izbjegla u Tursku. 

Zahvalila je turskim vlastima na svemu što su uradili i rade za sirijske izbjeglice. 

Podsjetila je i na Međunarodni konvoj savjesti, čiji je cilj ukazati na stanje u kojem se nalaze zatvorenice i uputiti zahtjev za njihovo oslobađanje, a koji je prošle godine krenuo iz Istanbula prema Hatayu. 

”Na granici smo organizirali demonstracije. Postigli smo dobre rezultate. Naš cilj je pomoći u što skorijem oslobađanju zatvorenika. Žene bivaju silovane“, upozorila je ona. 

Anna Stamou, iz Odjela za odnose s javnošću Asocijacije muslimana u Grčkoj, koja je u Tursku doputovala kako bi pružila podršku Pokretu savjesti, ukazala je na važnost organiziranja demonstracija i poziva na oslobađanje žena i djece. 

“Sirijskim ženama je u potpunosti oduzet glas. Ako mi podignemo svoj glas za njih i one će doći u situaciju da same govore za sebe. Turska igra važnu ulogu u Siriji, pruža utočište sirijskim izbjeglicama i to radi uprkos ekonomskim problemima u zemlji”, rekla je Stamou. 

Osvrnula se i na položaj izbjeglica iz Sirije u Grčkoj. 

”Trenutno se u Grčkoj nalazi oko 70.000 izbjeglica. Većina njih potiče iz Sirije. Zbog ekonomske situacije u kojoj se nalazi Grčka, Sirijci i druge izbjeglice nemaju namjeru tu ostati. Grčka je samo most prema zemljama u koje žele otići. S problemima se suočavaju i sirijske izbjeglice koje ostaju u kampovima i koje ostaju u gradovima. Njihovo stanje nije baš najbolje“, rekla je Stamou. 

22.02.2019 · SIRIJA