HRVATSKA / ENERGETIKA / JE LI LNG TERMINAL NAPOSLJETKU OSUĐEN NA USPJEH? / BY IVAN BRODIĆ


06.03.2019
Komentira Ivan Brodić Sada kada je naposljetku ova Vlada pokazala kako zna što hoće i shvatila izgradnju LNG terminala na otoku Krku kao infrastrukturnog projekta, posve je nevjerojatan pritisak dijela politike, pa i europske protiv tog projekta.

Vidljivo je to iz mnogih medijskih napisa, ali vidljivo je to bilo i danas na panelu Energetika i ekologija u sklopu konferencije Večernjeg lista Hrvatska kakvu trebamo. Panelisti su bili Barbara Dorić, Davor Škrlec, Mirela Holly, Goran Granić i Slaven Dobrović.

Okolišnozaštitarski dio ovoga panela poručio je kako nam se sprema novi Obrovac i pogodio u ništa, rekli bi stanovnici Cetinske krajine. Evo zašto.

Svaki projekt treba investitora s imenom i prezimenom, a ako se radi o infrastrukturnom projektu, posve je prirodno da investitor budu porezni obveznici. Država u njihovo ime, u teoriji, ali i prema pravilima Europske unije, kojoj smo pristupili težeći preuzeti njihove standarde, koristi infrastrukturu u arbitrarnoj regulaciji tržišta. Kada je, prije nekoliko tjedana, Vlada RH odlučila izdvojiti sredstva za izgradnju LNG terminala (podsjetimo trećinu je dala Unija), ona je ovaj projekt,  osudila na – uspjeh, koliko god bi neki od nas bili sretniji da se našao privatni strateški partner.

Jer, iako s toga terminala neće postojati dvosmjerna konekcija na plinovodni sustav, zbog njegova kapaciteta, od godišnjih hrvatskih potreba za plinom, ovaj je terminal moguće shvatiti kao skladište plina. Svaka ozbiljna zemlja na svijetu ulaže u energetsku stabilnost i sigurnost, a skladište takvog kapaciteta, neovisno o najvećim kopnenim opskrbljivačima, za ovu zemlju znači upravo to – diverzificiranu energetsku sigurnost.

Pri tome, ne radi se samo o prihvatu takve vrste plina iz SAD-a ili Katara, svjedoci smo kako i ruska tvrtka Novatek ubrzano ulaže u nove projekte LNG-a, poput projekta Arktik LNG 2, u koji ulazi sa zapadnim partnerima, te uopće nije nemoguće očekivati njihovu pojavu na drugim tržištima osim kineskog.

Ovom odlukom Vlade RH, kao i pripremom odluke o smanjenju cijene transporta, moglo bi se privući ulagače u zakup terminala iz zemalja jugoistočne Europe te zemalja Međumorja, poglavito iz Mađarske. Time bi se odgovorilo opasku premijera Orbana kako je LNG s Krka u prosjeku 20 posto skuplji nego li LNG iz Gdanska. Jer, Mađari će, iako je plin iz LNG-a 20 posto skuplji nego li kopneni, posve sigurno zakupiti dio kapaciteta, kao alat za pregovore o kopnenom plinu, ali i kao adut u energetskoj sigurnosti i diverzifikaciji zemlje. LNG terminali iz Italije ih ne bi zadovoljili jer oni rade malim kapacitetom i gotovo cijelim kapacitetom sudjeluju u potrošnji Italije. Mađari, uzgred, imaju jednu od najdiverzificiranijih energetskih strategija u Europi, naime.

Podsjetimo kako o ovom projektu pričamo vjerojatno još od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća, kako su se do sada investitori u njega nekoliko puta razbježali, prvenstveno zbog ponašanja države, koja je htjela upravljati terminalom, a da rizik posla snose investitori.

Prema tome, shvaćanje terminala kao infrastrukture smanjilo je rizik zakupa, te na legitiman način, poboljšalo prilike za realan zakup terminala, umjesto dosadašnjeg zavrtanja ruku javnoj kompaniji HEP ili ucjenjivanja kompanije u kojoj država ima veliki broj dionica INA-i.

 

06.03.2019 · KRK / TERMINAL