SLOVENIJA / BLOG / SIRIJCI U LJUBLJANI: ZAŠTO NIKADA NISMO IMALI KORISTI OD NAFTE / PIŠE: ADRIANA KUČI


06.03.2019
Na događaju 'Sirija u očima Sirijaca', održanom u Ljubljani, predstavljena je kultura i bogata historija Sirije, koju mnogi zaboravljaju.  

Zaposleni Damašćanin, a obično je to jedan član porodice, i 55 posto ih je zaposlenih u državnom sektoru, u prosjeku mjesečno zaradi gotovo 35.000 sirijskih funti. To je malo više od 50 eura. Iako je hrana deset puta jeftinija nego u Sloveniji, cijena kruha je 15 funti i fiksirala ju je vlada, taj novac ni približno ne može zadovoljiti mjesečne potrebe jedne četveročlane obitelji.

Tako su građani Sirije prisiljeni da u svojoj ranjenoj državi podržavaju rad na crno, mito, korupciju … To i mnogo šta drugo o životu u državi impresivne prošlosti i toplih ljudi u kojoj zajedno, uprkos ratu i svim previranjima, još uvijek žive pripadnici sedamnaest etničkih grupa i tri zvanične religije, pričali su na događaju nazvanom Sirija u očima Sirijaca mladi ljudi, studenti, izbjeglice koji su svoj dom privremeno našli u podalpskoj državici.

Govorili su o mnogo čemu, poput razloga zašto je Sirija izuzeta iz globalne ekonomije, o prošlosti svoje zemlje, naročito o vremenu kolonijalizma i o tome šta im je Francuska uzela i šta dala, o zastarjelom školskom sistemu, o brojnim obavještajnim službama koje su uhodile jedna druge i nastajale na štetu uvoza i izvoza, o ukradenoj revoluciji, o ludoj inflaciji, skupim uvoznim produktima, većinom iz Irana i Rusije, o tome kako građani Sirije nikada nikakvu korist od svoje nafte nisu imali, o agrikulturi, o snažnoj produkciji maslina i maslinovog ulja, pamuka i pšenice, o nezanemarivoj farmaceutskoj industriji …

Okupljanje u centru Ljubljane, u klubu Pritličje (Prizemlje prev.a) koji često gosti različite kulturne događaje, nije imalo baš nikakve veze s onim što očekujemo kada govorimo o izbjeglima sa Bliskog istoka zadnjih nekoliko godina, kakav god stav o tome imali.

Puna dvorana

Niko, naime, nije govorio o pravima izbjeglica, o nevladinim organizacijama koje glasno brinu da se ta prava ostvare, o odnosu prema migrantima kojim se, baš kao ni mnoge druge države u regiji, ni Slovenija ne može pohvaliti.

Nekolicinu mladića, organizatora, Sirijaca, dočekala je puna dvorana građana svih starosti, među kojima su ipak prevladavali studenti, zainteresovanih za Siriju iz perspektive iz koje je ovi mladi ljudi prikazuju.

Rat, koji je u njihovoj zemlji počeo u rano proljeće 2011. godine ostavio je dalekosežne posljedice.

Jedan je od najdužih i najsmrtonosnijih ratova 21. vijeka, s više stotina hiljada poginulih, ranjenih i raseljenih. Šteta prouzročena ratnim razaranjima procjenjuje se stotinama milijardi američkih dolara. Uništeni su brojni gradovi. Dogodio se je kulturocida, odnosno, uništavanja drevne kulturne baštine, naročito u Palmiri i Alepu. Rat je doveo do velikih regionalnih i globalnih tenzija hladnoratovskog tipa, prouzročio je migrantsku krizu u Evropi, te seriju terorističkih napada po cijelom svijetu.

Abood Orfahly, jedan od nekolicine domaćina događaja, ima 21 godinu. U slovenskoj prijestolnici živi zadnje tri godine. Baš kao i njegov pet godina stariji brat Mohamad, uspješno studira ekonomiju na ljubljanskom univerzitetu. Projekat koji je u samom početku imao drugačiji naziv, započeli su samostalno, prije dvije i po godine, neposredno po dolasku iz Sirije, i samo uz podršku novostečenih prijatelja. Cilj im je je bio, kažu, i još uvijek je, da pokažu ljepotu sirijske umjetnosti, plesa, kuhinje, jer je osam godina od kako su sukobi počeli fokus negdje sasvim drugo – na krvavim i manje krvavim snimcima rata.

Promjena stereotipa

Žele, kažu, promijeniti stereotipe o svojoj zemlji.

"Kada pomeneš da dolaziš iz Sirije, to u ljudima izaziva samo dvije misli: rat i migranti. Želimo objasniti da Sirija nije samo to. Želimo pokazati da je Sirija bila lijepa zemlja za život. To je stara zemlja, najstariji glavni stalno naseljeni grad na svijetu je Damask, grad sa prelijepom arhitekturom. Nismo samo ratna zona. I zato nećemo odustati od ovog projekta. Počeli smo u Trbovlju, nastavićemo na raznim mjestima, prilagođavati ideje, dovoditi nove goste… Mi nismo samo izvor ekonomskih i izbjegličkih kriza".

Događaj "Sirija u očima Sirijaca" su uz braću Orfahly, gostili su i Samer, Alaa, Amjad i Mhd, koji je večer upotpunio mađioničarskim trikovima.

Ljubljana je postala njihov dom neplanirano, kada ih je ovamo doveo val izbjeglica, popularno nazivan Balkan Road. O tome ne žele pričati. Mnogi među migrantima su Sloveniju na svom putu doživjeli kao tranzitnu zemlju. Nekolicina je zatražila azil, a slovenske su vlasti odobrile ostanak desetini. Tako je 2017. azil dobilo 152, a 2016. 170 sirijskih građana. Među njima je bilo i nepismenih i visokoobrazovanih, i onih koji su uvijek živjeli na socijalnom dnu i onih koji su se nekada bavili unosnim i kreativnim poslovima.

U obrazovne programe u Sloveniji se u prošloj školskoj godini, po podacima ministarstva za obrazovanje, uključilo 178 osoba koje su ili u procesu pridobivanja ili su već dobile međunarodnu zaštitu. Od toga ih je 22 u vrtićima, 78 u osnovnim školama, 17 u srednjim, 40 u programu osnovne škole za odrasle, 14 na fakultetima i sedam maloljetnika bez roditeljske skrbi u programu opismenjavanja, koji izvodi Narodni univerzitet Postojna.

Najveća prepreka

Jezik svima predstavlja najveću prepreku. Tako je bilo i sa braćom Orfahly. Trebalo im je vremena, dosta vremena, ali uspjeli su naučiti teški slovenski jezik.

Razmišljaju o svom domu, nedostaje im, kažu, naročito miris jasmina na damašćanskim ulicama, a vole slovensku hranu. I ne prave dugoročne planove. Studij ne žele prekidati, svjesni su da gdje će izabrati mjesto za život nije ovisno samo od njih, od političke situacije već i od mnogih drugih okolnosti, poput ponuda za posao, ljubavi, prijateljskih veza…

Samir, jedan od prezentatora Sirije u očima Sirijaca, je u Siriji završio dvije godine fakulteta koji je, našalivši se, nazvao "historijom znanosti", kritikujući zastarjeli školski sistem. Pohvalio je ljubljanski studij i prisjetio se da su u Damasku učili iz udžbenika prevedenih osamdesetih godina prošlog vijeka.

Pobrinuli su se sirijski mladići i za potpun kulinarski doživljaj Sirije – Baš kao i na sva ostala pitanja svoje publike, i o hrani su s veseljem davali odgovore, a obučeni kuharski majstor je ponudio tri jela – jaladži (riječ, kažu, znači lažljivac, a zato što je to zapravo sarma u lozovom listu od riže i povrća, u kojoj nema mesa), kebeneje –vegetarijansku varijantu, jer se u originalnoj upotrebljava i servira sirovo meso, i slatkiš koji je na većem dijelu Balkana poznat kao kadaif, ali u Siriji se servira na drugačiji način i sa slatkim vrhnjem.

Predstavljanje Sirije

Predstavili su ovi mladići, aktivni i u folklornoj grupi koja čuva sirijsku tradiciju, i tradicionalni ples, dabke, koji je neka vrsta kola i pleše se, osim u Siriji, i u Jordanu, Libanu i Palestini. Dabke je živahnog ritma, a sama riječ je derivat arapske riječi koja bi u slobodnom prijevodu značila žigosanje stopala.

Za kraj, mladići iz Sirije, zemlje koja je bila kolijevka nekima od najstarijih civilizacija, te u različitim historijskim periodima dijelom hetitskog, asirskog, babilonskog, izraelskog, egipatskog, perzijskog, grčkog, feničanskog, te rimskog imperija, svojim su gostima u nastupu u živo predstavili sirijsku muziku, kroz neke od najstarijih nacionalnih pjesama.

Kažu, imaju namjeru putovati po Sloveniji i predstavljati svoju zemlju svima koji o njoj žele šta znati. I nadaju se da će im se pridružiti što više Sirijaca koji su, poput njih samih, zaljubljeni u svoju daleku domovinu. Posebno fascinantno je da za njima ne stoji bilo koja organizacija i da sve što rade za ugled svoje domovine rade sami, u zemlji koja im je još uvijek nepoznata, uz redovan i težak studij ekonomije i uz pomoć prijatelja koje su zahvaljujući svojoj spontanosti i pristupačnosti lako stekli.

Izvor: Al Jazeera

 

 

06.03.2019 · SLOVENIJA / SIRIJA / RAT_U_SIRIJI / KULTURA / MLADI / IZBJEGLICE / SUKOBI / PROJEKT / AKTIVISTI / ADRIANA_KUČI /