BIH / BIH ENERGETSKI PATULJAK SA OGROMNIM POTENCIJALOM


13.03.2019
·         Ogromna investicija u gradnju zamjenskog Bloka 7 Termoelektrane Tuzla već je izazivala ekonomske, političke, energetske, ekološke, geopolitičke i druge rasprave. ·         Piše: Zekerijah Smajić

·         Jedna višegodišnja “jednačina s mnogo nepoznatih” je riješena. Elektroprivredi Bosne i Hercegovine je odobreno kreditno zaduženje kod izvozno-uvozne banke Narodne Republike Kine s rokom otplate od 20 godina. Referentna kineska kompanija Gezhouba bi tako, zajedno s američkim i evropskim partnerima, formalno mogla početi gradnju zamjenskog Bloka 7 Termoelektrane Tuzla, koja je izgrađena prije 55 godina. Sa 715 megavata instalirane snage, i danas je to najveći pojedinačni proizvođač električne energije u zemlji. Ukupna vrijednost nove investicije s pratećom infrastrukturom je oko milijardu eura.

·         Radi se o prvoj kapitalnoj investiciji u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine u zadnjih 40 godina, a uz TE Stanari kod Doboja, u bh. entitetu Republika Srpska, koja je puštena u rad 2016. godine, to je druga strateška investicija uopće u cijeloj Bosni i Hercegovini od završetka rata. O koliko dugoj stagnaciji u strateškom investiranju je riječ najbolje govori činjenica da je većina kapitalnih elektoenergetskih objekata u ondašnjoj Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini, kao što su TE Kakanj i Tuzla te hidroelektrane Jablanica, Jajce I i II, Trebinje i Rama, izgrađena u roku od devet do 25 godina po završetku Drugog svjetskog rata.

·         Kao manje-više i sve ostalo u Bosni i Hercegovini, tako i ova, za bh. uslove, mega-investicija ima svoje zagovarače i protivnike i već je izazivala, izaziva i zadugo će izazivati ekonomske, političke, energetske, ekološke, geopolitičke i druge rasprave. Elektroprivreda Bosne i Hercegovine, kao investitor, te izvršne i zakonodavne vlasti u entitetu na čijem će se gruntu radovi izvoditi, smatraju da je gašenje zastarjelih blokova TE Tuzla i Kakanj, izgrađenih 1963. i 1957. godine, ljudska, ekološka, energetska, politička i razvojna nemonovnost.

·         Šta kažu protivnici ‘prljavih energija’

·         Federalni premijer Fadil Novalić smatra da se radi o “histojskom momentu za Bosnu i Hercegovinu, imajući u vidu da investiciju ovakvog kapaciteta nismo imali od sticanja neovisnosti Bosne i Hercegovine”. Druga svijetla strana ovog projekta je, smatra on, sama energija kao strateški izvozni proizvod, na kojem Bosna i Hercegovina i sada dobro zarađuje. Energetska nezavisnost, kao faktor ekonomske stabilnosti i dinamičnog razvoja svake zemlje, također je na strani onih koji smatraju da izgradnja zamjenskog Bloka 7 od 450 megavata u Tuzli nema alternativu. Da se i ne govori o plasmanu vlastitog uglja kao energenta, kao i opstanku i daljem tehnološkom unaprjeđenju bogatih bosanskih rudnika.

·         Za Elektroprivredu Bosne i Hercegovine Blok 7 je “strateška investicija od značaja za cijelu Bosnu i Hercegovinu”. Izvršni direktor za kapitalna ulaganja u Elektroprivredi Bosne i Hercegovine Senad Salkić tvrdi da je svim dosadašnjim ekonomskim analizama i projektnim studijama potvrđeno da je ovaj projekat “100 posto isplativ”, pogotovo što će se njegovom realizacijom ostvariti višedesetljetni san građana Tuzle, Lukavca i Živinica o dugoročnom, stabilnom i ekološki prihvatljivom snabdijevanju toplotnom energijom. I član Odbora za energetiku u Zastupničkom domu federalnog Parlamenta Husein Rošić tvrdi da bi “bez izgradnje novog zamjenskog bloka u TE Tuzla Bosna i Hercegovina za nekoliko godina mogla biti primorana od izvoznika postati uvoznik električne energije”. On, također, smatra da je tuzlanska regija jedna od najzagađenijih u Evropi upravo zbog zastarjelih tehnologija te da će u novom bloku biti ugrađena najsavremenija oprema i primijenjeni svi najstrožiji ekološki standardi i energetske direktive Evropske unije.

·         Protvinici “prljavih energija” tvrde da ni sa novim Blokom 7 u TE Tuzla građani Tuzlanskog kantona neće prodisati punim plućima. Rudarima oslonjenim na Termoelektranu i njihovoj djeci neće bit osigurana dugoročna egzistencija zbog zadate energetske tranzicije ka “zelenoj energiji”. Kredite će morati vraćati generacije koje se nisu pitale o finansijkom zaduživanju. A Bosna i Hercegovina, kao potencijalna članica Evropske unije, mogla bi ostati na začelju rijetkih područja na tlu Evrope, za koja se u Briselu tvrdi da im “debalkanizacija nikako ne ide od ruke”.

·         ‘Tamo neka Evropska energetska zajednica…’

·         Iako strateški zagovara postepeno, ali neminovno odbacivanje uglja kao energenta za proizdovnju struje, Evropska energetska zajednica se ne protivi izgradnji Bloka 7 TE Tuzla, pod uslovom da se primijene svi dostupni tehnološki standardi u gradnji ovakvih energetskih objekata i da se ispoštuju evropska pravila. Direktor Sekretarijata Evropske energetske zajednice Janez Kopač nedavno je izjavio da je ova investicija “sama po sebi dobra”, imajući u vidu da bi se u narednih tridesetak godina, dakle do 2050. godine, uloženo u nju moglo isplatiti. “Ovo je zadnje vrijeme kada se stara i ekološki neprihvatljiva postrojenja moraju zamijeniti novim, jer su zagađenja u njihovom okruženju nepodnošljiva.”

·         Sekretarijatu Evropske eergetske zajednice ne smeta ni to što će gradnja biti finansirana kineskim kreditima. Ono na čemu se insistira iz sjedišta ove zajednice sa sjedištem u Beču je poštovanje propisa Evropske unije o državnim subvencijama, koji su, kako se navodi u pisanom dokumentu od 27. septembra prošle godie, ujedno i propisi Bosne i Hercegovine i moraju se poštovati. Ono što, po sudu Evropske energetske zajednice, ne miriše na dobro jeste to što kreditni ugovor o izgradnji termobloka u TE Tuzla “veže ruke” Federaciji Bosne i Hercegovine, jer je obavezuje na otplatu kredita u slučaju da Elektroprivreda Bosne i Hercegovine, kao investitor, to ne bude u mogućnosti. Vlada Federacije se, također, obavezala da će pokriti sve ostale “vezane troškove”, iako ova vrsta troškova u ugovoru nije precizirana, niti se ugovorom određuje koliki oni mogu iznositi u ukupnoj investiciji. Na ovakva upozorenja Novalić je uzvratio obrazloženjem da “tamo neka Energetska zajednica ima pravo na sankcije, ali nema pravo ometati razvoj i priječiti put ka energetskoj nezavisnosti Bosne i Hercegovine.”

·         U novembru prošle godine sve nadležne evropske institucije podržale su novu Dugoročnu strategiju Evropske unije za čistu Planetu, kojom se energija i ekologija prvi put dovode u potpunu korelaciju. Ciljevi su vrlo ambiciozni, za balkanske pojmove možda još uvijek i nezamislivi. Do kraja 2030. godine obnovljivi izvori energije trebali bi sudjelovati s najmanje 32 posto u ukupnoj proizvodnji struje u Evropskoj uniji. Do 2050. godine cilj je potpuna dekarbonizacija svih izvora električne energije, a to znači i izbacivanje uglja kao pogonskog goriva, gašenje svih 250 evropskih termoelektrana u 42 evropske regije, prelazak na obnovljive izvore i proizvodnja takozvanih zelenih energija.

·         Kasnije bi moglo biti prekasno

·         Da bi uspjeh bio izvjestan, energetski najnaprednije članice Evropske unije, poput skandinavskih zemalja (u Norveškoj se čak 98 posto potreba za električnom energijom već podmiruje iz obnovljivih izvora) – odavno od evropskih institucija traže da se dosadašnji pristupni kriteriji (poltički, ekonomski, pravni i institucionalni) neizostavno i što prije upotpune i ekološko-energetskim uslovima i vjerodstojnošću potencijalnih članica prema zajedničkim energetskim direktivama Evropske unije. Rezultat takvih nastojanja je već vidljiv. Crna Gora i Srbija najbolje znaju koliko je već pooštrena metodologija pristupnih pregovora u sektorima energetike (Poglavlje 15. – evropske pravne stečevine), životne sredine (Poglavlje 27.) i zaštite ljudskog zdravlja (Poglavlje 28.).

·         Zbog trenutnog statusa Bosne i Hercegovine u procesu integracije s Evropskom unijom (status “potencijalnog kandidata”), tu “oštrinu” pristupnih pregovora bh. vlasti i građani još uvijek ne osjećaju na vlastitoj koži, što vjerovatno i jeste ključni faktor sveprisutne ležernosti prema energetsko-klimatskom pitanju, koje, uz opću sigurnost i borbu protiv terorizma, prerasta u najvažniji dugoročni prioritet visokorazvijenih članica Evropske unije. Iako strategija proširenja Evropske unije zadnjih mjeseci doživljava reafirmaciju kao “politika solidarnosti, uzajamnosti i progresa”, najnovija njemačko-francuska kriteorologija za prijem novih članica, koja je inovirana početkom ove godine, ne podrazumijeva nikakve ustupke, već upravo umnožavanje mehanizama provjere pripremljenosti potencijalnih kandidata za pristupanje Evropskoj uniji.

·         Francuska i Njemačka, kao glavni pokretači evropskog integralizma, dakle, nisu protiv proširenja ako će se ono ubuduće temeljiti na unutrašnjoj apsorpcionoj sposobnosti Unije, efikasnosti njenih institucija i “bespogovornom ispunjavanja svih kriterija za članstvo”. Ako doista misle ozbiljno, institucije i politički lideri u Bosni i Hercegovini bi trebali znati već sada dešifrirati gornje poruke. Kasnije bi moglo biti prekasno.

·         Da nije prijeratnih centrala…

·         U Briselu se s uvažavanjem gleda na činjenicu da je Bosna i Hercegovina među rijetkim zemljama tranzicije u svijetu koja, zahvaljujući hidroelektranama (čija je instalirana snaga oko 2.000 megavata), čak 42 posto ukupno proizvedene energije obezbjeđuje iz obnovljivih izvora. Po strukturi ukupne potrošnje energije i dalje je, međutim, najzastupljeniji ugalj, sa 45,3 posto, tečna goriva sa 21posto i drvna masa sa 20,5 posto. Hidroenergija, prirodni plin i uvozna električna energija sudjeluju sa 13,1 posto u ukupnoj potrošnji. Korištenje vjetroenergije, sunčeve energije i biomase još uvijek je u povojima. Prema podacima Elektroprivrede Bosne i Hercegovine, instalirani kapacitet malih hidroelektrana, vjetro, solarnih i elektrana na biomasu je 112 megavata, dok je 91,23 megavata instalirano u industrijskim elektranama.

·         Sve kada se zbroji, Bosna i Hercegovina je po energetskim potencijalima div, po proizvedenim kilovatima “zelene energije” evropski patuljak. Desetak solarnih centrala, jedna vjetrenjača, nekoliko eksperimentalnih pogona za biomasu – bilans je s kojim bi ova zemlja, unatoč tolikim rijekama, sunčanim danima u godini i tolikom biljnom otpadu, i u 21. stoljeću živjeli uz svijeću i petrolejku da nije prijeratnih termo i hidrocentrala, kojima je radni vijek odavno istekao ili je pri kraju. Kakogod se okrene, pregovori s Evropskom unijom su jedina nada da će se u Bosni i Hercegvioni sjetiti da imaju rijeke, sunčanih dana u godini dva puta više nego Njemačka i milione kubika otpadnog drveta. Kako pregovori budu odmicali, toliko će se obruč više stezati.

·         I da hoće, povratka nema, jer je Bosna i Hercegovina dio Evropske energetske zajednice sa sjedištem u Beču, a Energetska unija u Briselu je rampa kroz koju se prolazi do punopravnog članstva u Evropskoj uniji.

·         (Al Jazeera)

13.03.2019 · BIH / ENERGETIKA