IFIMES / ANALIZA - PARLAMENTARNI IZBORI U CRNOJ GORI 2020: DA LI ĆE EU PRIZNATI REZULTATE IZBORA U CRNOJ GORI?


24.08.2020
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES povodom parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, koji će se održati 30.avgusta/kolovoza 2020.godine analizira završnicu izborne kampanje. Iz analize „Parlamentarni izbori u Crnoj Gori 2020: Da li će EU priznati rezultate izbora u Crnoj Gori?“ objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove: 

Parlamentarni izbori u Crnoj Gori 2020:


Da li će EU priznati rezultate izbora u Crnoj Gori?


Parlamentarni izbori u Crnoj Gori će se održati 30.avgusta 2020.godine. Pravo glasa na izborima ima 540.026 birača upisanih u centralni birački spisak. Na izbornom listiću nalazi se 12 izbornih lista (šest koalicija i šest stranaka). Crna Gora ima proporcionalni sistem u kome cijela zemlja predstavlja jednu izbornu jedinicu. Na izborima se bira 81 poslanik/ca za Skupštinu Crne Gore. Izborni prag iznosi 3%. Istovremeno sa parlamentarnim izborima održavaju se i lokalni izbori za opštine:  Kotor, Budva, Andrijevica i Gusinje.

Međunarodni institut IFIMES je objavio analize o događanjima u Crnoj Gori sa naslovima „Crna Gora 2020: Kraj ere Mila Đukanovića“, link: https://www.ifimes.org/ba/9829, „Crna Gora 2020: Steže se obruč oko Mila Đukanovića“, link: www.ifimes.org/ba/9829 i „Zapadni Balkan 2020: Pokušaj ponavljanja historije“, link: www.ifimes.org/ba/9875 .   
 

Crna Gora se ponaša kao Austrija poslije 2.svjetskog rata


Izborna kampanja protječe u neravnopravnoj utakmici, jer vladajuća Demokratska partija socijalista (DPS) ima na raspolaganju neograničene ljudske i finansijske resurse te (zlo)upotrebljava višedecenijsku poziciju vlasti za izbornu kampanju.

Pored toga Demokratska partija socijalista (DPS) i njen predsjednik Milo Đukanović svakodnevno plasiraju priču o navodnoj ugroženosti državnosti Crne Gore od tzv. velikosrpskog projekta, Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Rusije. Važno je naglasiti, da je Crna Gora članica NATO-a i da je niko neće napasti te da će odlaskom Mila Đukanovića biti ubrzan njen put u EU. Crna Gora i njeni građani upravo su najviše ugroženi od režima Mila Đukanovića, koji je u proteklih 31 godinu stalno obećavao bolji život i standard građanima, a faktički je opljačkao i opustošio državu u svakom pogledu, dok je Đukanović, prema javno dostupnim podacima[2], spada među najbogatije predsjednike u svjetskim okvirima. Iako je Crna Gora članica NATO-a u sigurnosno-obavještajnom- obrambenom sistemu su infiltrirani ruski kadrovi, dok je Crna Gora ekonomski vezana za Rusiju, jer je 20% kompanija u ruskom[3] vlasništvu (i 20% kompanija u vlasništvu državljana Srbije), dok Kina ima kontrolu nad javnim finansijama preko datog kredita za auto-put, jer kontrolira ključnu investiciju auto-put Bar-Boljare[4] i može da ugrozi javne finansije Crne Gore, čija je izgradnja povećala vanjski dug na više od 70% BDP-a. Vlada Crne Gore ušla je u ovaj projekat usprkos oštrim upozorenjima Brisela i Washingtona. Nabrojane činjenice su uzrok  stalnih zvaničnih kritika  EU i SAD i upravo zapadni saveznici traže osobu i/ili političku opciju, koja bi uspjela zaustaviti stalne političke tenzije u Crnoj Gori i konačno krenuti u obračun sa kriminalom Mila Đukanovića, koji je međunarodnih razmjera.

Najilustrativnije je ratnu prošlost i ponašanje režima u Crnoj Gori opisao prof. dr. Žarko Puhovski[5], koji je rekao: „Ne treba, naime, zaboraviti da se u međuvremenu dogodilo to, da se Crna Gora (na čelu sa Đukanovićem) počela ponašati kao Austrija nakon Drugog svjetskog rata, dakle, sebe je proglasila prvom žrtvom Miloševića, kao što se Austrija proglasila prvom žrtvom Hitlera, a ne i sudionikom u ratu, što su bile i Austrija i Crna Gora u oba slučaja“. Takvu politiku i danas Đukanović „prodaje“ Bošnjacima i Albancima ne samo u Crnoj Gori, koji su konačno shvatili sve Đukanoviće prevare i podvale. 


Vatikan nije demantirao stvaranje unijatske CPC


Pitanje kanonski priznate Srpske pravoslavne crkve (SPC) i nepriznate Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) je jedno od centralnih unutrašnjopolitičkih pitanja.

Izjava Vaseljenskog patrijarha Bartolomeja/Vartolomeja[6], da neće priznati Crnogorsku pravoslavnu crkvu (CPC) i da je Srpska pravoslavna crkva (SPC) jedina kanonski priznata crkva u Crnoj Gori jasan je signal Đukanoviću, da ide u realizaciju drugog scenarija, a to je unijatizacija Crnogorske pravoslavne crkve. Kanonsko priznanje CPC izvršilo bi se preko unijatizacije (grkokatolici), tako da bi CPC zadržala „istočni obred“, ali bi imala poglavara rimskog biskupa – Papu. CPC bi bila pod kanonskom jurisdikcijom Vatikana. Time bi Đukanović pokušao povratiti izgubljenu naklonjenost Zapada, a Crnogorska pravoslavna crkva bi osigurala kanonsko priznanje. Tako bi se Đukanović „dodvorio“ Zapadu, posebno katoličkoj Evropi.

Analitičari upozoravaju, da zvanični Vatikan nikada do sada nije demantirao tu mogućnost, da Crnogorska pravoslavna crkva postane unijatska crkva pod okriljem univerzalne Rimokatoličke crkve (RKC). Amerikanci su posebno osjetljivi na pitanje vjerskih sloboda, koje su jedan od temelja američkog društva, dok se crnogorska vlast prema tom pitanju odnosi administrativno/tehnokratski, jer se u pitanje osnivanja Crnogorske pravoslavne crkve uključila Demokratska partija socijalista, što predstavlja svjetski unikum, da neka politička partija osniva crkvu ili vjersku zajednicu.

Iako je Đukanović zvanično u konfliktu sa Srpskom pravoslavnom crkvom, sve vrijeme je održavao kontakte i tajne susrete sa mitropolitom Crnogorsko-Primorskim SPC Amfilohijem Radovićem. Također je tražio podršku zvaničnog Beograda obećavajući, da bi nakon izbora izmijenio Zakon o slobodi vjeroispovijesti. To ne iznenađuje, jer Đukanović igra više igara i sa svima, a nedavnim slanjem novog crnogorskog ambasadora[7] u Rusku federaciju i poruke, koju je tim povodom odaslao “bratskoj Rusiji“ izazvalo je zgražanje u diplomatskim krugovima EU. Prema određenim informacijama dogovoren je i veliki sporazum sa mitropolitom Amfilohijem u vezi sa imovinom Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. 

Veliki dogovor sa mitropolitom Amfilohijem je uvod u majorizaciju drugih etničkih skupina i već sada se spekulira o položaju i budućnosti manjina, posebno Bošnjaka. Postoje projekcije, koje pokazuju, da bi broj Bošnjaka, koje je već sada režim Đukanovića vještački podijelio na Bošnjake, Muslimane i Crnogorce islamske vjeroispovijesti trebalo u periodu 20-30 godina spasti na nivo od 3%. U sličnoj poziciji su i Albanci, čiji će udio u strukturi stanovništva opadati. Prisutan je proces crnogorizacije etnički ne-crnogorskog stanovništva u kojeg se mogu ubrojati i Srbi.


Otvaranje granica za dodatne birače, a ne za turiste


Vlasti u Crnoj Gori su otvorile svoje granice navodno za turiste 15.avgusta 2020. Iako epidemiološka situacije nije na zadovoljavajućem nivou (visok nivo epidemije Covid-19) vlasti su se odlučile otvoriti granice. Turistička sezona je na nivou 10% od prošlogodišnje. Iza odluke vlasti za otvaranjem granica kriju se stvarne namjere za dovođenje dodatnih birača iz susjednih i preko susjednih država na dan izbora. Tim aktivnostima prethodila su izdavanja i dodatnih ličnih karata za nove birače o čemu postoje materijalni dokazi čak i video zapisi.

Crna Gora ima oko 622.00 stanovnika, a registrirana čak 540.026 birača. Broj stanovnika starosti od 0-18 godina kreće se oko 140.000. Pošto su birači punoljetne osobe, njih 540.026, onda bi Crna Gora ako bi se tom broju dodali stanovnici starosti od 0-18 godina imala skoro 700.000 stanovnika. Nevladine organizacije su otkrile na hiljade fantoma-birača u biračkom spisku, duplo upisanih i preminulih birača. Također, hiljadama birača otežano je, da iskoriste svoje biračko pravo, jer su nezakonitim odlukama prebačeni na druga biračka mjesta, pa mnogi od njih zbog toga neće moći iskoristiti svoje biračko pravo. U pograničnim opštinama otkriveno je više slučajeva osoba, koja nemaju prebivalište u Crnoj Gori i koja su odavno morala da budu izbrisana iz biračkog spiska. Izmjenama zakona je ograničena javna kontrola biračkog spiska, tako da sada potpuni pristup centralnom biračkom registru ima samo vladajuća partija DPS pod čijom kontrolom je Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore (MUP).

Analitičari smatraju, da najveću odgovornost za centralni birački spisak snosi Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore, kojeg vodi ministar Mevludin Nuhodžić (DPS), koji će teško izbjeći odgovornost za brojne manipulacije izbornim spiskom i izbornim procesom te što je MUP Crne Gore često servis za mafijaško- kriminalne strukture zajedno sa Agencijom za nacionalnu bezbjednost (ANB). Pošto je režim Mila Đukanovića izvršio sve potrebne pripreme oko izdavanja novih privremenih ličnih karata u svrhu izbora i za dolazak u državu dodatnih birača potrebno je, da opozicione stranke imaju svoje promatrače na svim graničnim prelazima kako bi se utvrdio broj i kontrolirao dolazak dodatnih birača, čiji se broj kreće od najmanje 50.000.
 

Đukanović krunski svjedok za uspjeh rada KSC-SPO


Analitičari smatraju, da bi se Milo Đukanović uskoro mogao naći u Haagu kao svjedok odbrane aktualnog predsjednika Kosova Hashima Thaçija (PDK), protiv kojeg je podignuta optužnica[8] za ratne zločine na Kosovu pred Specijalnim tužilaštvom i sudom za ratne zločine na Kosovu (KSC-SPO), kojom se tereti za niz zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, uključujući ubistva, prisilno nestajanje lica, progon i mučenje. U optužnici se navodi, da Hashim Thaçi i Kadri Veseli (PDK) i drugi osumnjičeni iz optužnice snose krivičnu odgovornost za skoro 100 ubistava. Žrtve krivičnih djela iz optužnice su stotine lica čiji je identitet poznat i među kojima su kosovski Albanci, Srbi, Romi i lica drugih nacionalnosti, kao i politički protivnici. Đukanović predstavlja krunskog odnosno najvažnijeg svjedoka-insajdera, jer je jedini najviše pozicionirani funkcioner sa područja bivše Jugoslavije odnosno kao predsjednik Vlade Crne Gore nije bio do sada optužen, a niti je bio svjedok pred Međunarodnim krivičnim sudom za počinjene ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY). Zbog toga će uspjeh rada KSC-SPO u mnogo čemu biti ovisan od Đukanovićevog insajderskog svjedočenja i zbog toga Đukanović pokazuje odbojnost, strah i paniku. Pojavljivanje Mila Đukanovića pred Sudom u Haagu će konačno raskrinkati njegovo ulogu u ključnim dešavanjima na Balkanu, uključujući odgovornost za počinjene ratne zločine.

Đukanović se povezuje sa počinjenim ratnim zločinima u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, ali jednim dijelom i na Kosovu zbog njegove ratne uloge i prošlosti. 


Da li će EU priznati rezultate izbora u Crnoj Gori?


Najilustrativnije je poređenje između Bjelorusije i Crne Gore odnosno da li EU ima dvostruke standarde u tretiranju predsjednika Bjelorusije Alexandra Lukashenka i predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića (DPS), čiji režim je na vlasti 31-godinu u Crnoj Gori, a Đukanović, kao vrhovni komandant jedne od NATO vojski, se neposredno povezuje sa počinjenim ratnim zločinima (1991-1995) i (međunarodnim) kriminalom i korupcijom, a njegov ministar odbrane se povezuje za sudjelovanje u paravojnoj jedinici „Beli orlovi“, koja je tokom ratova na području bivše Jugoslavije počinila brojne zločine. Istovremeno je Crna Gora postala punopravna članica najjačeg vojno- političkog saveza NATO, gdje je ispunjavanje demokratskih standarda u prvom planu, tako da je Đukanović otvoreno pitanje za vodstvo NATO-a, jer ozbiljno ugrožava ugled i kredibilitet NATO-a, posebno u jugoistočnoj Evropi.

Obavljena istraživanja javnog mnijenja predviđaju visoku izlaznost na predstojećim izborima, čak preko 70%. Odnos snaga između režimskog vladajućeg bloka i opozicije je zasada u korist opozicije. Iako DPS ima na raspolaganju neograničene finansijske i druge resurse mogao bi pobijediti samo u slučaju (pred)izbornih manipulacija i izborne prevare. Prema istraživanjima Demokratska partija socijalista (DPS) može osvojite najviše 25 poslaničkim mjesta, sve iznad toga biće posljedica izborne prevare, krađe i namještanja izbora.

Analitičari postavljaju pitanje, da li će EU priznati rezultate parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, koji će se održati 30.avgusta 2020 i poslije toga sazvati vanredni vrh EU, kao u slučaju predsjedničkih izbora u Bjelorusiji, i postupiti po istoj analogiji zbog namještenih i neregularnih izbora od strane Đukanovićevog režima, jer svaki broj iznad 25 poslaničkih mjesta ukazivat će, da se dogodila izborna prevara.

Također, postoji paralela između bjeloruskog lidera Alexandra Lukashenka i crnogorskog predsjednika Đukanovića s obzirom na njihov dug staž na čelnim pozicija u svojim državama. Tu Đukanović ima čak pet godina duže trajanje režima, od Lukashenka, koji pored toga nema ratnu prošlost i nije bio umiješan u počinjene ratne zločine kao Đukanović. 


Da li Crna Gora ulazi u najneizvjesniji period?


Otvaranje međunarodne istrage zbog nezakonite trgovine i prometa narkoticima dodatno otežava poziciju Mila Đukanovića i njegovog režima, pošto se za njega u međunarodnim krugovima upotrebljava sinonim „mjerna jedinica za kriminal“. 

Analitičari smatraju, da bi izbornom krađom i izrežiranom pobjedom režima Mila Đukanovića odnosno Demokratske partije socijalista (DPS) na predstojećim parlamentarnim izborima Crna Gora ušla u najneizvjesniji period u svojoj historiji. Ne samo da bi izbori mogli biti nepriznati od EU, nego bi nastavak diktature i vladavine režima Mila Đukanovića dugoročno predstavljao prijetnju za mir i sigurnost u Evropi. 

Kod građana Crne Gore se osjeća strah i zamor od 31-godišnjeg i najdugovječnijeg režima u Evropi. Promjena vlasti značila bi pozitivnu prekretnicu za tu najmanju balkansku državu, jer bi ubrzala njen put ka članstvu u EU, ali i relaksirala odnose u regiji Zapadnog Balkana. Da li ostale političke stranke u Crnoj Gori imaju demokratski kapacitet i da li su spremne da se odreknu i odbiju saradnju sa režimom odnosno Demokratskom partijom socijalista (DPS) pokazat će se već prvi dan nakon izbora.

Ljubljana/Brisel/Washington/Podgorica, 24.avgust/kolovoz 2020    

 

24.08.2020 · IFIMES / CRNA_GORA