ANALIZE / BLOKADA SUEZA POKAZALA SVU SLABOST GLOBALNE TRGOVINE / BY ENERGYPRESS.NET


30.03.2021
KOMENTAR DW-A

Jak vjetar u Egiptu košta svjetsku ekonomiju deset milijardi dolara. Zvuči ludo, ali baš tako je došlo do blokade Sueskog kanala i kaosa. Možda treba preispitati globalnu trgovinu, piše novinar DW-a Henrik Böhme

Ipak se pomaknuo! Nakon višednevne muke, divovski brod natovaren kontejnerima i zaglavljen u Sueskom kanalu, djelomice je oslobođen. To nikako ne znači da će se odmah normalizirati promet ovim važnim pomorskim putem, ali je za svjetsku trgovinu dobra vijest što neće biti potrebno najprije skidati kontejnere s broda jednog po jednog.

Svaki dan blokade košta brdo novca. Njemačko osiguranje Allijanz procjenjuje da svaki tjedan obustave plovidbe Sueskim kanalom košta između šest i deset milijardi dolara. Kroz ta 193 kilometra između Crvenog i Sredozemnog mora prolazi čak 13 posto svjetske robe. To je najkraći trgovinski put između Azije i Europe.

Prethodni dani su pokazali da su u pitanju iglene uši, a isto važi za Hormuški prolaz u Perzijskom zalijevu ili Malajski prolaz na Dalekom istoku. Ponekad je dovoljna pješčana oluja ili neki malo neoprezniji kapetan broda pa da se začepe arterije svjetske ekonomije.

U Sueskom kanalu trenutno stoji četiri stotine brodova s tovarom vrijednim deset milijardi dolara. Oni ne mogu ni naprijed ni nazad. Prijevoznici su pred nezahvalnim izborom – ili čekati, ili krenuti znatno dužim putem oko Rta dobre nade.

Proizvoditi jeftino, konzumirati svuda. Sirovine i roba se transportiraju uzduž i poprijeko planete. Okosnica ovog sistema je logistička branša. Ali, koronavirus je pogodio u njenu srž. Hoće li doći do deglobalizacije?

U ciljnim lukama također postoje problemi. Tamo je dnevna rutina isplanirana u sekundu, a uskoro će zakašnjeli brodovi stizati ubrzanim tempom. Čarobna sintagma logistike je „just in time” (točno na vrijeme). Tako i proizvođači automobila dobijaju dijelove baš onda kad im trebaju. To štedi novac i vrijeme koje bi se trošilo na uskladištavanje. Tako otprilike funkcionira i svjetska ekonomija.

Ali već nam je pandemija stavila do znanja koliko je ta konstrukcija klimava. Kad se sve radi na knap, lanci dobavljača lako mogu pući.

Na početku pandemije, kada je Kina zatvorila tvornice i uvela lockdown, kontejneri su prestali stizati, nedostajali su važni dijelovi za sve živo. Onda je Europa zaustavljena pa su recimo proizvođači automobila naručivali manje električnih komponenti. Kinezi su u međuvremenu počeli raditi i preorijentirali su se na proizvodnju drugačijih čipova. A kad je Europa ponovo počela raditi, kineski čipovi su im opet nedostajali.

Gubitak je opipljiv. Recimo, Volkswagen je samo zbog toga sklopio 100.000 automobila manje nego što je bilo planirano. Nedavno je izgorjela i jedna tvornica čipova u Japanu iz koje najveći svjetski proizvođač automobila dobavlja elektroniku, tako da će se zastoj u proizvodnji produžiti.

Bicikli su postali tražena roba u Njemačkoj tokom epidemije. Naprosto, nema dovoljno kontejnera s dijelovima iz Azije. Malo je putničkih aviona, a u njih se inače ubaci i ponešto robe.

Sve u svemu, prema procjeni Allianza, samo problemi u logistici koštati će svjetsku privredu 1,4 posto rasta. To je 230 milijardi dolara.

Ova kriza nikako neće predstavljati kraj globalizacije, koliko god se neki tome nadali. Ali nema sumnje da mnogi privrednici sada drugačije razmišljaju o logistici. Pitaju se je li bolje neke dijelove raditi „kod kuće” ili ih uskladištavati za crne dane, umjesto što se oslanjaju da će stići s druge strane svijeta baš u pravo vrijeme.

Blokada Sueskog kanala je samo jedan primer – slijedeći poremećaj svjetske trgovine samo je pitanje trenutka, piše DW

  •  

30.03.2021 · SUEC