BIH / ČOLA, DOBRODOŠAO U SVOJE SARAJEVO! / PIŠE: ZVONIMIR NIKOLIĆ


13.11.2017
Milijarde kod političara nestale ko brodovi na Bermudima, ali problem je koliko za Novu godinu zarađuju Dino i Čola.

- Dobro veče, može molim vas do Željinog stadiona?

- Ma može prijatelju, što ne bi moglo.

- Kako je kod vas, ima li posla?

- Vjeruj mi paša, ubio sam se od posla ovo za Novu godinu, bilo posla pravo, ko je htio da radi, naravno.

- Dakle bilo raje?

- Ma bio pun grad haveru, ja sam imao neke Splićane, bili u Dobrinji u nekom stanu, svaki čas me zvali da ih vozim u grad, pa se u gradu nalilaju pa zovu da ih vratim da malo ohanu... i tako svaki čas tamo-vamo, a bilo i inače posla pravo.

- Dakle napravi nam Dino Merlin pored dobrog derneka i dobrog posla?

- Ma šta bolan, ruke mu se pozlatile. Krcat grad bio. Sve kafane pune, svaki restoran pun, pekare prodale hljeba ko za pola godine, nije bolan bilo kreveta u gradu da za lijeka nekome treba.

- E baš mi je drago care, znaš... ima one neke raje, kao bunila se što Dino pjeva, pa puno para, pa naše pare, pa ovo,pa ono...

Najteže je raji udovoljiti

- Ma vazda je tako kod nas. Bune se oni što broje pare Dini, oni što nisu marke u životu zaradili i oni što i dan danas od staraca uzimaju pare za kafu i kladionicu. Čuj smeta im Dino, a ne smetaju im oni što milione prevrnuše svaki dan. I to naših para bolan. Vamo milijarde nestale ko brodovi na Bermudima, a Dino je svaku marku pošteno zaradio. 

- Eh jarane, najteže je raji udovoljiti.

- Ma i nije buraz, što ih više mrcvariš, što ih više kradeš, što ih više siromašiš, oni te sve više vole, matere mi ko da nam je neko pamet popio?

Tako je otprilike izgledao razgovor sa jednim sarajevskim taksistom, nekoliko dana nakon prošlogodišnjeg dočeka Nove godine u Sarajevu. A taksisti kao taksisti, uvijek sam sa njima volio progovoriti koju, promahalati malo o aktuelnim dešavanjima i saznati šta se to priča na sarajevskim ulicama.  I zaista sam bio sretan što je Sarajevo opet bilo centar regiona, što su nam u goste došli ljudi iz drugih gradova ili okolnih država. 

Jer Dino je daleko veća zvijezda nego što to mi u Sarajevu možemo uopšte da svarimo.

I mislio sam da smo se bar malo opametili. Da ćemo prestati biti sami sebi neprijatelji i da ćemo tu nagomilanu negativnu energiju u nama, iskaliti na nekome ko je za to zaista kriv. Na ove koji su od nas napravili evropsko dno, a za to vrijeme žive bolje nego ikada u životu i uživaju sve moguće i nemoguće povlastice kao da su napravili Japan od nas. 

Ali ne, nama opet ne valja što za Novu godinu pjeva Zdravko Čolić. Ubiše se pojedinci na društvenim mrežama da dokažu kako je to puno para, kako su to naše pare ili kako je Zdravko već star da pjeva dva sata na otvorenom.  

'Bijeli hljeb'

E pa gospodo kritičari, Zdravko Čolić ili naš Čola je jedini razuman nastavak kriterija koje je postavio Dino Merlin. Zvijezda koja traje već decenijama i čovjek za kojeg nikada nisam čuo negativan ljudski ili karakterni komentar. I siguran sam da će Čola dovesti u naš grad isti ili veći broj turista i gostiju koji će željeti da sa velikom Balkanskom zvijezdom i toplinom duše ovoga grada dočekaju Novu 2018. godinu.

Dok gospodo brojite te navodno naše pare, izbrojte onda i to da tri člana Predsjedništva imali na raspolaganju 35 vozila a od toga 24 su bila rezervisana za trojicu faraona. Da njih trojica imaju na raspolaganju 14 vozača koji se isto plaćaju od naših para zar ne?

Pa sračunajte gospodo da se ukupna primanja zastupnika u Parlamentarnoj skupštini BiH sa privilegijama i nekakvim naknadama paušalima kreću između 2.400 i 3.250 EURA. Čovječe 6.000 maraka svaki mjesec? Pa da obezbjede posao za milione ljudi kao što zapošljava Kina, puno je.

Tri miliona i 450 hiljada maraka / milion i sedamstošezdesetri hiljade eura / potrošeno je prošle godine za plate, tople obroke, prevoz i k'o fol odvojene živote, za  samo 57 delegata i zastupnika u Parlamentu BiH. Svaki je dakle u prosjeku čvaknuo po šest hiljada maraka. Da ne spominjem desetine hiljada maraka za „bijeli hljeb“ ili za razne otpremnine. Za četiri godine mandata državni parlamentarac inkasira oko 200 hiljada maraka / stohiljada eura /, samo po osnovu plate i po tome su među najplaćenijim parlamentarcima u Evropi. 

I što je najčudnije, to nikome ne smeta. 

Smetaju im Čola ili Dino. Tad dobro znaju da su to naše pare. A kada se ovi koje si birali hadžijaju, to je sasvim normalno.

Nema se para za renoviranje najstarije elekrične centrale na Balkanu, nema za sportske kolektive, za reprezentativce, za pozorišta, za one koji sa ponosom nose zastavu Bosne i Hercegovine. Ali zato ima sasvim dovoljno para za one koji nas zavađaju, za one koji rade protiv ove države, za one koji troše milione da putuju po destinacijama koje ne znaju naći ni na karti u Atlasu i za one koji svu energiju troše da ubijede svijet da ne možemo zajedno.

A uprkos svakom negativcu, Čola će pjevati 31. decembra u svom rodnom gradu. Najljepšem na svijetu. I pjevaće zajedno sa njim i Sarajlije i Beograđani i Splićani i Bišćani i Tuzlaci i Trebinjci i Osječani i Novosađani i Zagrepčani i Slovenci i Makedonci i Crnogorci i naši Nijemci, Šveđani, Italijani i Francuzi.

Svi će oni doći da se provesele i da dočekaju Novu godinu zajedno sa nama.

A koristi će imati i pekari i mesari, i taksisti i hotelijeri, i ugostitelji i prodavači, i trgovci i bankari...

I zato dragi Čola dobrodošao u svoje Sarajevo!

Izvor: Al Jazeera

 

 

13.11.2017 · SARAJEVO / BIH / NOVA_GODINA / DINO_MERLIN / ZDRAVKO_ČOLIĆ / DRUŠTVO / ZVONIMIR_NIKOLIĆ /