CRNA GORA / PODGORICA: BALKANSKA PRIJESTOLNICA RUČNIH GRANATA/ PIŠE: ĐURO RADOSAVOVIĆ


20.03.2018
Dok se na ulicama Podgorice prepirka u saobraćaju obično rješava pesnicama, a kriminalci svakodnevno jedni drugima šalju poruke bombama ispred kafića i objekata, vlast i dalje uporno tvrdi da je Crna Gora bezbjedna i da smo lideri u regionu po bezbjednosti

Jedanaest bombi pronašao je Podgoričanin koji je preturao po kontejneru u ulici Boška Buhe.  Ovom rečenicom počeo je tekst, ali vijest nije odjeknula, jer se bolje i jače čuje prava eksplozija. Koincidencije više nikog ne uzbuđuju. Stvarnost se poigrala sa Podgoričanima, jer, sve sluti sinhronicitetu, 11 bombi u kontejneru, u ulici Boška Buhe, čuvenog bombaša iz čitanki i sa filma. 

To su stare JNA bombe, a vlasnik ih je dugo čuvao. Sad se sjetio da ih se otarasi, u vrijeme kad se čovjek raznio ispred ambasade, pa da ne pomisle da je i on u igri, bolje da se otarasi „balasta prošlosti“ koji je čuvao ko zna za što. Vjerovatno da nije čuvao bombe kako bi nekome spasio život ako zatreba. Policija je kasnije dala izjavu kako sumnjaju da je riječ o jednoj već odranije bezbjednosno „zanimljivoj“ osobi. Da, navedena je riječ „zanimljiva“ a ne „interesantna“ osoba, kako je to ranije bio slučaj.  

Ovaj tekst bavi se eksplozijama koje su se u poslednjih mjesec ili zadesile grad ženskog roda, Podgoricu, „mirni“ glavni grad Crne Gore, grad u kom kad se palme posade, i one zaista izrastu, ali Podgorica je i dalje više brdski nego mediteranski grad. Grad je četrdesetak minuta udaljen od mora, a u Podgorici teško da možete naći dobar riblji restoran (govorim o morskim plodovima, jezersku i rječnu ribu spremaju super, ali more kao da bojkotuju). Mentalitet samog grada teško je promijeniti. Kad god je vrijeme mirisalo na bezvlašće i haos, sporovi u Podgorici su se rešavali tučom ili oružjem, dok je sud bio opcija B. Ako baš mora. Danas je opet došlo to vrijeme. 

JNA „zasijala“ zemlju bombama

Ko što u kući ima od oružja, lako ga spoji sa idejom koju ima kao svoju viziju pravde, i djeluje. Dok se na ulicama Podgorice prepirka u saobraćaju obično rešava pesnicama, dok kriminalci svakodnevno jedni drugima šalju poruke bombama ispred kafića i objekata, vlast i dalje uporno tvrdi da je Crna Gora bezbjedna i da smo lideri u regionu po bezbjednosti. Pisao sam već o tome, ali izgleda je malo. Više je bombi. Nedavno se raznio čovjek ispred Američke ambasade u Podgorici. Svi svjetski mediji ispratili su taj dogaaj.

JNA se naoružavala sa idejom da se brani od spoljnjeg neprijatelja, da bi na kraju posijala sve bombe i municiju širom zemlje, pa je narod počeo da troši silno oružje na međusobne konflikte. Ta šifra za bombu, slovo M koje označava model, bilo da je riječ o M-75 ili M-52, nije bitno da li su modeli iz 1975. ili 1952. godine, već je pogubno da je toliko tih „kruški“ među narod posijano, da su to zapravo sve tempirane bombe koje čekaju svoje tri sekunde. U trag im se ne može ući. Kad god je riječ o bombama, sjetim se scene iz filma „Kaži zašto me ostavi“, kad Ljubiša Samardžić, razočarani povratnik sa ratišta igra bilijar sa kašikarama. Geleri su među nama, samo ih nismo svjesni. Geleri su u glavi mnogih, čekaju da se prospu. 

Nekad je potrebno da se čovjek malo više iznervira, razočara, da ga pukne klimaks ili da se posvađa u kafani sa nekim, da mu rakija takne živac, ili možda i bez posebnog razloga pa da posegne za bombom bivše velike države. Olakšavajuće okolnosti se ne računaju danas, a svi su blizu pucanja. U Podgorici je to čest slučaj, samo su povodi različiti. I dok najčešće sirotinja krije pod slamarice bombe iz JNA nasleđa, druga ekipa nabavila je sebi malo moderniju opremu od ove sa naznakama godina iz prošlog vijeka. Ekipa koja ima i zarađuje dobro, oni to obave sa daljine, lakše, daljinskim upravljačem aktiviraju bombu. U svega nedelju dana dogodilo se nekoliko eksplozija. Isprva je neko postavio bombu ispred kafića divnog imena Čokolada, koji navodno vode direktori i visokopozicionirani ljudi Interpola u Crnoj Gori. Taj divni kutak grada oduvijek je privlačio najveće bitange, bilo da je riječ o naoružanim kriminalcima ili naoružanim policajcima. Ovo je zaista presedan da neko baca bombe na Interpol čokoladu. Made in Montenegro. Važno je navesti da se Čokolada nalazi na svega nekoliko stotina metara od zgrada Vlade Crne nam Gore. 

Dojave o lažnim i pravim bombama

Nedugo zatim u zoru je eksplodirala bomba ispred diskoteke Beagle. Čovjek je pretrčao bulevar i ostavio torbu. Nakon par sekundi, bum. Sreća pa je čuvar bio izolovan unutra. Niko nije povrijeđen. Ranije je nekoliko puta pražnjena diskoteka zbog lažne dojave o bombi, ali ovog puta nije bilo laži. Naziv firme koja vodi diskoteku je Vilma i Beti, dok vlasnik tvrdi da nije pričinjena velika šteta i da nema veze sa klanovima iz Kotora koji se trijebe već godinu dana.

Eto, iznenada je neko dojavljivao lažno o bombama, pa onda je neko bacio bombu ispred diskoteke, ali niko čak ni ne pretpostavlja ko bi to mogao biti. I kao što poslovica kaže: „Đe je dvoje, tu je i treće“, svega nekoliko dana nakon eskplozije ispred diskoteke (koja se nalazi na par stotina metara udaljenosti od glavne zgrade MUP-a i zgrade Parlamenta) eksplodirala je bomba ispred optike Oko u centru grada. Optika se nalazi u okviru gradskog stadiona FK Budućnost. 

Popucala su stakla izloga, popucala su stakla na naočarima. Izgleda, takva nam je budućnost.  Vlasnik optike je bio u zatvoru, sumnjičen za ubistva, traga se za njim. Naravno da se ne zna ko je postavio bombu ispred njegove optike, u centru grada, u podnožju gradskog stadiona, svega stotinu metara od glavne ulice Podgorice, od ulice Slobode. Crna Gora ušla je u NATO, a Premijer i ministri tvrde da smo lideri u bezbjednosti, bliže se predsjednički izbori, možda i tu pukne bruka. Za sad pucaju bombe na sve strane. Možda će se ponoviti istorija, pa umjesto da nas NATO brani od spoljnih neprijatelja, doći će da nas razdvajaju da se ne poubijamo međusobno. Dobro nam je krenulo. 

Izvor: Al Jazeera

 

 

20.03.2018 · PODGORICA / CRNA_GORA / RUČNE_BOMBE / JNA / MEDITERAN / NATO / ĐURO_RADOSAVOVIĆ