SAD / OČI U OČI: ŠTA ĆE TRUMP REĆI KIM JONG-UNU? / PIŠE: NABIL AUDA


24.04.2018
Trump Ameriku vraća na politiku koja je vladala prije Prvog svjetskog rata i približava se stazi izolacionizma.

Februar 1972. godine nije bio običan mjesec. Svijet je tada svjedočio historijskom događaju koji je imao veliki utjecaj na svjetski poredak.

Richard Nixon je bio prvi američki predsjednik koji je posjetio Kinu i susreo se s Mao Ce-tungom. U Peking je stigao u nedjelju u pratnji delegacije, a to je značilo početak normalizacije odnosa sa drugom najvažnijom zemljom u komunističkim krugovima u to vrijeme.

Ova posjeta predstavlja jednu od najznačajnijih faza poboljšanja međunarodnih odnosa, a tada se to nazivalo 'detente', između istočnog i zapadnog fronta. Vanjskopolitička orijentacija predsjednika Nixona zasnivala se na principu „poštivanja drugoga, kao i priznavanja jednakosti i uvažavanja svih naroda, malih ili velikih.“

Njegova posjeta Kini, koja je imala za cilj da poboljša odnose među ovim dvjema zemljama, imala je veliki utjecaj na mirovnu situaciju u svijetu.

Politika međunarodnog dogovora, koju je vodio predsjednik Nixon, a njegova tadašnja posjeta Kini bila je manifestacija te politike, imala je utjecaja na kompletnu mirovnu situaciju u svijetu, obzirom da je zbog kubanske krize zamalo izbio nuklearni rat 1962. godine. Zahvaljujući dogovorima, to se nije desilo.

Politika međunarodnog dogovora je u mnogo čemu korisna, obzirom da se putem nje pronalaze rješenja za mnoge međunarodne probleme.

Da bih pojasnio šta je na konkretnim primjerima značila politika međunarodnog dogovora, spomenut ću sljedeće:  Nixonova administracija potpisala je međunarodne sporazume od velike važnosti, među kojima su Sporazum o ograničenju strateškog naoružanja (SALT) i Sporazum o antibalističkim projektilima (ABMT). Među najvažnijim sporazumima je sporazum o završetku Vijetnamskog rata, koji je SAD koštao blizu 60 hiljada mrtvih i na desetine hiljada ranjenih vojnika.

Mogu slobodno reći da su predsjednik Nixon i njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost, a kasnije državni sekretar, Henry Kissinger, uspjeli očuvati globalnu sigurnost tako što su težili ka ujedinjenju, s ciljem postizanja zajedničkog interesa.

Nixon je prilikom posjete Bijeloj kući izjavio kako „razlike između Kine i SAD-a postoje i tako će biti i u budućnosti, ali da je potrebno naći način da se te razlike prevaziđu bez da ove zemlje postanu ratni neprijatelji“. Rekao je da, ukoliko mora poslati neku poruku prilikom ove posjete, onda bi ta poruka bila da se čovječanstvu osigura mir.

'Razgovor s neprijateljem'

Diplomatski princip „razgovora s neprijateljem“ nije nova pojava u politici Sjedinjenih Američkih Država. To što je sadašnji američki predsjednik Donald Trump prihvatio da se sastane s predsjednikom Sjeverne Koreje, Kim Jong-unom, samo po sebi ne predstavlja presedan.

Bivši američki predsjednik Barack Obama, za vrijeme svog mandata, posjetio je Kubu i sastao se sa komunističkim liderom Raulom Kastrom. Obama je bio uvjeren da bi se interesi njegove zemlje mogli ostvariti ukoliko se osloni na multilateralnu politiku. Tako su normalizovani odnosi sa Kubom i postignut nuklearni sporazum sa Iranom, u saradnji s grupom 5+1, a u cilju suzbijanja mogućnosti izbijanja ratova.

Sada se iščekuje sastanak američkog predsjednika s trećim komunističkim liderom, Kim Jong-unom, iako još uvijek postoje sumnje u njegovo održavanje, ali i ishod. Ovo su pozdravile sve međunarodne snage, ocjenjujući ovaj korak kao pravi način za postizanje mira u svijetu.

Kada je riječ o sumnjama vezanim za ovaj sastanak, one imaju dva aspekta. Prvi je zbog same ličnosti predsjednika Trumpa, a drugi je vezan za politiku Sjedinjenih Američkih Država koju on vodi.

Donald Trump ne posjeduje političko iskustvo i stručnost koju su imali Nixon i Obama, jer su oni dolazili iz političkog i pravnog okruženja. Historija pamti da je Nixon dva puta bio izabran za potpredsjednika, a potom za predsjednika Amerike u periodu od 1969. do 1974. godine.

Baracka Obamu će historija pamtiti po tome što nikada nije bio poražen na izborima, čak ni kao student Pravnog fakulteta na Harvardu, kada je izabran za predsjednika Unije afroameričkih studenata, a isto tako i po tome što je prvi Afroamerikanac koji je izabran za predsjednika.

Donald Trump je, pak, došao iz okruženja koje nema nikakve veze s politikom. Cijelog života je bio okružen biznismenima, a nikada prije nije bio ni na kakvoj funkciji.

Nixon je bio okružen ljudima s bogatim političkim iskustvom, kao što su William Roberts i Henry Kissinger, a Barack Obama je bio poznat po čestom oslanjanju na svoje savjetnike. Predsjednik Trump je oko sebe okupio grupu generala koji nevoljko izvršavaju njegove zadatke.

On je jedna od osoba koje rade samo po svom nahođenju, a ono što mu padne na pamet, u svakom trenutku može pretvoriti u naredbu. U ovom kontekstu, možemo se sjetiti kada je razmišljao o vojnom napadu na Assadovu vojsku, u  znak odmazde zato što su koristili hemijsko oružje.

Kada je u pitanju vanjska politika SAD-a, pod Trumpovim vodstvom, ona ima drugačiji tok. Njegova vanjska politika izgleda još više dvosmislena, obzirom na njegovu narcisoidnu ličnost.

Nedefinisano kretanje Amerike

Od Prvog svjetskog rata, politika SAD-a kretala se od unilateralizma, što je bio slučaj s napadom na Irak 2003. godine, tranformirajući se u multilateralizm. Međutim, sa predsjednikom Donaldom Trumpom, Amerika se ne kreće niti jednom od ovih staza.

Trump Ameriku vraća na politiku koja je vladala prije Prvog svjetskog rata i približava se stazi izolacionizma. To pokazuje time što se povlači iz Pariskog sporazuma o klimatskim promjenama, kao i odbijanje ratifikacije nuklearnog sporazuma s Iranom.

On je, također, prepolovio doprinose UN-ovoj agenciji za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA), uveo nove tarife na uvoz čelika i aluminija, te priznao Jerusalem kao glavni grad Izraela.

Nema sumnje da je poziv predsjednika Sjeverne Koreje da se sastane sa Donaldom Trumpom pozitivan korak koji vodi ka smanjenju tenzija na Korejskom poluostrvu, iako bi svima poznata ličnost predsjednika SAD-a i dvosmislena politika koju je do sada vodio, mogla dovesti do neuspjeha ovog susreta.

Sve do početka sastanka, ostaje strepnja od mogućnosti pogoršanja situacije u ovoj azijskoj zemlji. Niko ne zna šta će tada predsjednik Trump poručiti Kim Jong-unu, ali i čitavom svijetu.

Hoće li ovaj sastanak sa sobom ponovo donijeti međunarodni dogovor ili će to biti početak još jednog hladnog rata?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.    

Izvor: Al Jazeera

 

 

24.04.2018 · MIŠLJENJE_PJONGJANG_SJEVERNA_KOREJA_SAD_DONALD_TRUMP_KIM_JONG-UN_DIJALOG_HLADNI_RAT_NABIL_AUDA_IZVOR:_TANJUG/B