Oglasi  /  Marketing  /  O nama  /  Linkovi  /  Kontakt  /  Srpski  /  English  /  Русский

Misli!

11.05.2016.

AUTOR: Zinaida Dimitrijević
ZEMLJE KOJE ISKAZUJU INTERES ZA KORIŠTENJE UGLJA MORAJU PREISPITATI SVOJE ENERGETSKE STRATEGIJE

KITAKYUSHU, Japan|Osamu Tsukimori
 
Zemlje koje planiraju izgradnju novih temoelektrana koje sagorjevaju ugalj trebaju da preispitaju svoju energetsku strategiju jer ovakva postrojenja ne mogu biti održiva investicija - izjavio je šef Međunardne agencije za obnovljivu energiju (IRENA) u ponedeljak 02.05.2016.
 
Mnogi analitičari vide prirodni plin i obnovljivie izvorea energije, kao najveći sektori rast u energetici, no većina azijskih zemalja, uključujući i Japan i dalje proširuje korištenje uglja u odnosu na plin. Odluka japanskog Ministarstva zaštite okoline da odustane od svog protivljenja izgradnji termoelektrana na ugalj baca sumnju na sposobnost industrije da se smanji emisija stakleničkih gasova, izjavili su eksperti i ekološki aktivisti.
 

Para koja se podiže iz rashladnih tornjeva termoelektrane na ugalj jedne od najvećih kompanija za električnu energiju i gas u Evropi u Niederaussem-u, sjevero-zapad Cologne, Njemačka
Reuters/Wolfgang Rattay

 
"Mislim da će te zemlje će morati ozbiljno preispitati svoju energetsku strategiju", rekao je IRENA-in generalni direktor Adnan Z. Amin Reuters-u na sastanku Sedam ministara energetike u Kitakyushu, jugozapad Japana.
 
"Postoji realna opasnost da ulaganje u ugalj ili fosilna goriva za proizvodnju električne energije u roku od pet do 10 godina postanu zarobljena sredstava, što znači da oni više nisu održiva ulaganja, i kao što vidite usve više i više zemalja širom svijeta raste odlučnost da se prestane sa upotrebom fosilnih goriva."
 
Variranje cijene uglja su gurnuli niz proizvođača uglja u Sjedinjenm Američkm Državama, uključujući Peabody Energy Corp u stečaj u prošloj godini, prema Reuters-ovom pregledu regulatornih podnesaka.
 
"Zemlje koje su intenzivni korisnici kao što je Kina počinju da postepeno ugalj izbacuju iz svog proizvodnog miksa", rekao je Amin.
 
"Tako da mislim da gledajući dugoročnije perspektive, postoji potreba procjene upotrebe uglja, koja je po mišljenju je pri svom kraju."
 
Amin je dodao da je u Japanu šema feed-in tarife, uspostavljena nakon Fukushima nuklearne katastrofe u 2011. godini, je bila dobro došla, ali je i došlo vrijeme za reformu politike kako bi se smanjili troškovi za potrošače.
 
Po tarifnom programu Japana, regionalne termoelektrane moraju kupiti energiju od proizvođača iz obnovljivih energije sa definisanom cijenom za period do 20 godina.
 
Taj potez, čiji je cilj pomoći trećoj svjetskoj po veličini ekonomiji je odmak od oslanjanja na nuklearnu energiju, je podstaknuo investiranje milijarde dolara u čistu energiju.
 
Za Japan, Njemačka može poslužiti kao model zato što ima feed-in tarife više od deset godina.
 
"U Njemačkoj, obnovljivi izvori moraju da nauče da budu konkurentni i to je razlog zašto se trenutno feed-in tarife rade po više konkurentnom sistemu, a to je aukcija" izjavio je Reuters u pauzama sastanka G7 Rainer Baake, državni sekretar u Ministarstvu za ekonomske poslove i energiju Njemačke. "Izvori energije na obnovljive biljke i dalje primaju isplatu po kilovat-satu za 20 godina s tim da se nivo plaćanja sada utvrđuje preko javnog nadmetanja."
 
 
 
Belgija napušta ugalj zatvaranjem Langerlo postrojenja
 
Belgija je sedma zemlja u EU koja napušta ugalj u potpunosti pridružujući se tako Kipru, Luksemburgu, Malti i Baltičkim zemljama
 
 
Belgijska zadnja termoelktrana na ugalj, Langerlo, ugašena 30 Marta
 
To je kraj jedne ere za „prljava“ goriva koje su učestvovala u proizvodnji električne energije 1994. godine u zemlji sa 27%. Belgija tako postaje sedma zemlja EU koja je napustila ugalj i pridružila se Kipru, Estoniji, Letoniji, Litvi, Luksemburgu i Malti.
 
Aktivista CAN-a (Climate action Network-www.caneurope.org) Evrope Joanna Flisowska kaže da je ovaj trenutak "značajan korak u neizbježnoj tranziciji od fosilnih goriva ka obnovljivim izvorima energije". Zatvaranjem Langerlo termo elektrane smanjuje se emisija ugljen-dioksida u Belgiji za skoro 2 miliona tona godišnje, prema NVO: više od 1% od ukupnog udjela emisijie CO2 u Belgiji.
Ostalih 28 zemalja Evropske Unije su također za „izbacivanje“ uglja. Portugal ima za cilj za 2020. Godinu kao godinu napuštanja uglja, Velika Britanija i Austrija 2025. godine, i Finske u nekom trenutku od narednih deset godina.
 

Langerlo termoelektrana, Belgija, je sagorjela svoj zadnji ugalj (Flickr/Tom Davidson)
 

Znanstvenici procjenjuju da više od 80% rezervi uglja u svijetu treba da ostane u zemlji kako bi se održalo temperatura golobalnog zagrijavanja planete Zemlje ispod 2ºC, međunarodno dogovoren gornju granicu.
 
Ipak, niska cijena fosilnih goriva i cijene ugljika u EU, ugalj zadržava značajan udio u energetskom miksu. U Njemačkoj, koja je najveća ekonomija EU, snabdjeva se sa više od 40% električne energije iz uglja. Poljska ostvaruje 85% električne energije iz uglja.
 
Flisowska je dodala: "Da bi se izbjegao značajan uticaj na klimatske promjene, EU mora osigurati da se emisije ugljika iz termoelektrana na ugalj se smanjuje mnogo brže nego što je to sadašnja stopa."
 
 
 
Izgubljen u Lusatia-i: lignit ide od kapitala do neugodne obaveze
Objavljeno 24/03/2016, 5:00am, Megan Darby u Berlinu
Putovanje Megan Darby i smještaj su plaćeni od strane Clean Energy Wire.
Sudbina 8.000 radnika u Vattenfall-skom biznisu sa lignitom neće biti riješena u Lusatia, njihovoj bazi u istočnoj Njemačkoj. Neće biti riješena čak ni u Berlinu, glavnom gradu Njemačke, već u Londonu gdje će finansijeri trgovati sa pet površinskih kopova i četiritermo elektrane.
 
"Mi smo roba, a ne prodavac," kaže Rudiger Siebers, predsjednik Glavnog odbora radova kompanije i predstavnik IG BCE sindikata. A rudarsko područje od sredine devetnaestog stoljeća, Lusatia je ponosna na svoje industrijsku baštinu. Ipak, postoji osjećaj da otpor promjenama otvara put rezignaciji, prihvatanju nečeg nepoželjnog, ali neizbježanog, tj. da od najvećeg prirodnog resursa postaje neugodna obaveza.
 
Siebers pokazuje novinarki Welzow Sud, ogroman kop sa elektranama na horizontu. Vattenfall je izgradio platforme za osmatranje, i vidi se cjepanje pejzaža sda se dpđe do sloja  uglja. A mašina dužine 15 londonskih autobusa vrši iskopavanja u daljini; no ljudi su ipak vidljivi.
 
Ne vidite srušenih 136 sela za potrebe rudarenja, ističe jedan od vodiča i aktivista za odustajanje od uglja, Thomas Burchard.
 
Jedan od najjeftinijih i najprljavijih oblika energije je iz uglja (lignita) i imao je 25% udjela u njemačkom energetskom miksu iako obnovlji izvori ulaze jako brzo u proizvodni miks vlada je dala prioritet odustajanju od nuklearnij elektrana. Višak električne energije - oko 10% - se izvozi.
 
To je jedan od razloga zašto je blago porasla emisija stakleničkih plinova u U Njemačkoj prošle godine: 0,7% prema službenim procjenama. I to je sektor gdje vlada ne može priuštiti da zanemari cilj da smanji CO2 95% do 2050. godine.
2014. Vattenfall je planirao proširiti proizvodnju - što je potez koji bi značilo sravnjavanje više domova. Uz zagađenja podzemnih voda, koja je glavna briga, Burchard je izjavio i slijedeće: "Teško je objasniti zašto nečiju kuću treba rušiti tako neko drugi može ostvariti profit od prodaje električne energije u inostranstvu."
 

 

Švedsko državno postrojenje (termoelektrana) je pod političkim pritiskom da počisti svoj portfolio. Žele prodati „zagađujuća“ poslovanja. Ali poslovna klima se mjenja i kupci su oskudni.
 
Procjenjeno na 2 milijarde € u oktobru 2014. godine, nekoliko izvještaja sada procjenjuju tu vrijednost u negativnom brojkama, sa ponuđačima koji zahtjevaju novac za razgradnju. Glavni interes je došao iz Češke firmi, ali ČEZ je odlučio da to ostavi Češkom uglju i EPH da dostave obavezujuće ponude.
 
To opravdava Greenpeace Švedske, koji je nastojao da stekne imovinu, kako bi ih otkupio i zatvorio. Kada se uračunaju društveni i okolinski troškovi, NVO kažu da neto obaveze iznose 2 milijarde €. Međutim, bili su isključeni iz nadmetanja.
 
Šta se promijenilo? Njemačka vlada još nema politiku da odustane od spaljivanja uglja. Ali nakon što se 195 zemalja složilo u Parizu, u decembru prošle godine u borbi protiv klimatskih promjena, izgleda da će takva politika biti neizbježna.
 
Politike čiste energije već počinju da „grizu“. Cijene električne energije su pale, podržavanjem države učešće obnovljivih izvora energije, za oko 40% od trenutka kad je Vattenfall objavilo prodaju. Postrojenja na lignit prave gubitke na prezasićenom tržištu električne energije.
 
Može biti potrebna direktnija intervencija da se završi posao, ali to je osjetljiva teritorija. Prethodni plan da se nametnu takse za stare termoelektrana je propao nakon reakcije industrije.
 
Tabu vremenskog rasporeda
 
Zvaničnici ministarstva za okoliš konsantno izbjegavaju određivanje datuma na konferencijama za novinare. Oni ne žele da prejudiciraju klimatsku strategiju do 2050 jer iste trebaju biti predstavljene kabinetu u junu.
 
Ministri za okoliš, vanjske poslove, ekonomiju i energija su jednako šutljivi bili po tom pitanju na međunarodnoj konferenciji u Berlinu gdje su promovisali svoje politike za obnovljive izvore energije.
 
Simone Wendler, glavni reporter Lausitzer Rundschau novina, opisuje kako je region ekonomski pokleknuo od ujedinjena Istočne i Zapadne Nemačke 1990. godine. Broj radnih mjesta u rudarstvu je pao sa oko 100.000 do 8.000. Uprkos naporima mnogi ljudi su odselili, penzionisani rano ili ostali bez posla.
 
Ako posluje uobičajenim intenzitetom, Welzow Sud ima dovoljno lignita do 2040. Ako se Welzlow proširi bilo bi i do 2050. Jedina druga velika industrija je industrija kemikalija firme BASF.
 
U članku Guardian, vrhunski ekonomista,  Rainer Baake priznaje da je izazov zadržati ugalj, naftu i plina u zemlji. Ali, dok naglašava važnost izbjegavanja ulaganja u nove rudnike, on postavlja pitanje šta da radi sa postojećim kapacitetima. Drugi dali sugestije. Agora Energiewende, koja je specijalizirana za njemačku energetsku tranziciju, preporučuje da se eliminiše ugalj sa tržišta električne energije do 2040. To je konzervativan vremenski rok, koji će dovesti do toga da Njemačka prekrši svoju emisiju CO2 za 2020., ali - kažu analitičari - pogodak kasnije prekretnice.
 
Barbara Praetorius, zamjenik direktora organizacije, kaže da je "politički nerealno" ugasiti elektrane brže.
 
Radikali u Barclays banci, s druge strane, kažu da će njemački ugalj biti bezvrijedan u roku od 15 godina, ako dogovor iz Pariza stupi na snagu.
Analitičar, Mark Lewis, objašnjava da međunarodni cilj održavanja zagrijavanja "i ispod 2ºC" ostavlja vrlo malo prostora za lignit nakon 2030.
 
"Volio bih da vidim Lusatia koja je industrijski region čak u doba „poslije-uglja“, ali imam neke sumnje", kaže Wendler. "Region zaista pokušava doći do novih ideja ... [ali] ima vrlo malo razloga da dođu ovdjedruge kompanije. To nije mjesto gdje se firme sa njemačke berze žele da imaju svoje sjedište. "
 

Za lokalno stanovništvo u panel diskusiji u Großräschen, selo blizu Welzow Sud je ovo alarmirajući prospekt
 

Maik Bethge, šef Privredne komore za Cottbus, najbližeg grada, pokušava da bude više optimističan. "Lusatia radi sebe vide kao energetski region, kako u prošlosti, tako i u budućnosti", kaže on. "Mi ćemo se suočavti sa poteškoćama, nema sumnje, ali mi dajemo prioritet inovacijama."
 
Lusatia nije bez prirodnih čari. Vjetroelektrane se uzdižu iznad vretenastih šuma borova i srebrne breze. Sela imaju bare za patke i šarene plastične jaja visila su na grmlju za Uskrs.
 
Grossraeschen pokušava da napravi svoj novi imidž kao turistička destinacija, pretvara bivši ugljenokop u veštačko jezero. Hotel sa 4 zvjezdice je spreman da prihvati brojne turiste. Planirani su i apartmani kraj jezera.
 
Nažalost, voda nije stigla. Nekoliko godina kasni punjenje iz obližnje rijeke. A marina za jahte je ostavljena na cjedilu-bez vode.
 
Od razvijene zemlje, Njemačke, se očekuje i podrazumjeva da vodi na put dekarbonizacije svoju ekonomiju. Usljed dogovora u Parizu o klimi emisije CO2 širom svijeta moraju biti svedene na oko nule u drugoj polovini stoljeća. Rudarske zajednice u Australiji, Kini i Indiji su konačno krenule ka transformaciji.
 
 

Marina bez vode u Grossraeschen-u čeka da se bivša lignitna jama napuni vodom kako bi postala turistička atrakcija (Credit: Osha Gray Davidson)
 

Dok se Lusatia hvata u koštac sa svojom novom realnošću, svijet gleda.*
 
 
 
*Ende Gelände 2016!
Zaustaviti ugalj. Zaštiti klimu!
13.–16. Maj, u Lusatia region rudnika uglja (lignita) blizu Berlina
 
O klimi se pregovara ovdje!
2016. je ključna godina koji će odrediti budućnost uglja u Lusatia-i. Vattenfall, jedan od velikih energetskih korporacija u Njemačkoj, želi da proda rudnik uglja i termoelektrane za onoliko novca koliko je moguće, umjesto zatvaranja kako bi trebalo. S druge strane, novi investitor bi uložio velike sume u lignit u tom području.
 
Kako bi se izbjegli katastrofalne klimatske promjene, ovaj ugalj treba da ostane u zemlji. U avgustu prošle godine više od 1.500 ljudi je izašlo na površinski kop i blokirali su bagere blizu Cologne. Ali to je samo početak!
U proleće 2016. kažemo: Ende Gelände (ovdje i nema dalje) za lignitni uglja u Lusatia-i.
 
·        Mi smo prijetnja ulaganja!
Govorimo potencijalnim kupcima: ako želite da investirate u lignit u 2016., mi ćemo vas upoznati s našim otporom. Što je veći protest, manje unosna investicija postaje, niža prodajna cijena, manje vjerovatan poslovni dogovor. Možemo spriječiti prodaju i prisiliti Vattenfall da zatvori rudnik.
Dakle, dole sa jamama, gore sa rizikom!
 
·        Mi smo tu da ostanemo!
Mi ćemo djelovati gdje god je uticaj na klimatske promjene uključena u kapital. Bilo da se radi o novim rudnicimaa ili o „prljavim“ elektranam-naša akcija je obećanje: Mi ćemo se vraćati, sve dok se posljednji rudnik uglja ne zatvori zauvijek.
 
·        Mi smo međunarodni!
Bez obzira da li je riječ o lakoalnoj inicijativi, bez obzira da li je globalna prodajna kampanje ili aktivisti iz međunarodnog pokreta klimatske pravde - 2016. protestiramo zajedno u Lusatia-a.
 
·        Mi smo Ende Gelände!
Stotine ili hiljade nas će doći u Lusatia od 13.-16. maja da blokiramo kopanje sa masovnom akcijom građanskog neposluha.
 
 
sa engleskog pripremila dr. Zinaida Dimitrijevic
Situacija u EU u 2015. Godini
 
Prema dokumentu“Wind in power“, 2015 Staitistika (EWEA) 28.900 MW novih elektrana je instalisano u EU, 2.400 MW više nego u 2014. Vjetroelektrane su tehnologija sa najvišim udjelom u 2015. godini sa 12.800 MW sa udjelom od 44% od ukupno instalisanih novih elektrana. Solarna energija je druga sa 8.500 MW (tj. udjelom od 29%) i ugalj je treći sa 4.700 MW (tj. udjelom od 16%).
 

Procentualno učešće instalisanih kapaciteta u EU u 2000. i 2015. godini dato u procentima preko instalisane snage (MW). Vidi se smanjenje upotrebe neobnovljivih izvora energije (izuzev gasa) i porast elektrana na obnovljive izvore energije. Najveći rast bilježi energija vjetra i sunca.
 

Gasna postrojenja su instalisana sa snagom od 1.900 MW (6,4 % udjela), hidroelektrane sa 238,5 MW itd. Tokom 2015, zemlje članice EU su ugasile 8.000 MW kapaciteta (termoelektrana) na ugalj, 4.300 MW na gas, 3.300 MW lož ulja, 1.800 MW nuklearnih elektrana, 518 MW biomase i 281 MW vjetroelektrana. Kad su u pitanju fosilna goriva i nuklearne elektrane EU je ugasila 17.412 MW, a instalisala nove kapacitete u iznosu od 6.681 MW. Od toga termoelektrana na ugalj je instalisano 4.714 MW, a ugašeno 8.051 MW. To je smanjenje u instalisanim MW-atima u iznosu za oko 50%.
 
Jasno se vidi da je EU u periodu od prethodnih 15 godina smanjila kapacitete na ugalj za oko 7% i to prije održavanja konferencije o klimatskim promjenama koje su članice UN-a prihvatile kao svoju obavezu u elektroenergetskom sektoru. Pretpostavka je da će trend gašenja elektrana na fosilna goriva biti još intenzivniji obzirom da već 7 zemalja EU nema više elektrane na fosilna goriva.
 

Promjena u učešću različitih elektrana u proizvodnom miksu električne energije u EU u proteklih 15 godina.
 

 
Situacija u BiH
 
Prema dokumentu Indikativni plan razvoja proizvodnje (električne energije) 2017-2026 iz marta 2016 Nezavisnog operatora sistema Bosne i Hercegovine (NOS BiH) vrlo lako se uočava da je Bosna i Hercegovina u elektroenergetici okrenuta proizvodnji električne energije iz uglja u narednom periodu od 10 godina s tim što vijek trajanja jedne termoelektrane je oko 40 godina. Imajući tu činjenicu na umu da se pretpostaviti da je i strategija za narednih 40 godina u BiH bazirana na proizvodnji električne energije iz uglja. Tako je omjer energije iz fosilnih goriva i iz obnovlljivih izvora za 2026. god. oko 77,3% energije iz fosilnih goriva prema scenariju a, a prema scenariju B 73,6%. Bosna i Hercegovina trenutno ima 1.984 MW instalisane snage u hidropotencijalu, a instalisana snaga termoelektrana je 2.073 MW. Ukupno instalisana snaga za proizvodnju električne energije je 4.057 MW. Planirana instalisana snaga novih termoelektrana (ugalj i gas) je 2.088 MW. U slijedećih deset godina, do 2026. godine, planiran je izlazak samo 3 termobloka (TE Tuzla Blok 3 i Blok 4, i TE Kakanj Blok 5). Ovo podrazumjeva da bi do 2026. godine u BiH trebalo biti u pogonu 3.325 MW. Trend je znači da se za oko 60% poveća instalisana snaga termoelektrana u BiH.

Za BiH je dat plan ulaza/izlaza za 10 godina dok je za EU dato za 2015 godinu. Jasno se uočava da je trend u EU gašenje sve više termoelektrana na ugalj dok BiH planira značajan porast udjela termoelektrana u proizvodnji električne energije.
 

Prema Indikativnom planu razvoja proizvodnje 2017-2026 BiH uočava se da je porast udjela obnovljivih izvora vrlo mali u proizvodnom miksu električne energije. Energija vjetra se u odnosu na 2015. godine, gdje je nema; povećava u Scenariju A za svega 2% dok solarne energije uopšte nema. U Scenariju B udio u instalisanoj snazi vjetro energije je 6%, a ponovno solarne energije nema. Udio uglja ostaje u Scenariju A na istom nivou, a u Scenariju B je sa 51% pao na 47%. Udio gasa se povećao za 6%, odnosno 7%.
 
Bitno je napomenuti da u periodu od 2017.-2026. e planiran rast potrošnje električne energije u BiH u tri scenarija; niži, bazni i viši scenario potrošnje, iako u EU usljed uvođenja mjera energetske efikasnosti ukupna potrošnja pada. U 2026. godini potrošnja u BiH po sva tri scenarija je kako slijedi: 15.000 GWh, 16.000 GWh i 16.900 GWh. Proizvedena električne energija u scenariju A je 24.000 GWh, a u scenariju B skoro 26.000 GWh. U najpovoljnije slučaju za izvoz električne energije za namjenu izvoza ostaje oko 7.100 GWh, a u najpovoljnijem 11.000 GWh. U 2015. godini BiH je izvezla oko 2.136 GWh električne enrgije. Nije jasno na osnovu čega se planira izvoz u rangu od 7.100 GWh do 11.000 GWh kad već na tržištima električne energije ima viška energije. Jasno je da je BiH opredjeljenje bilo izvoz električne energije, ali po sadašnjim tržišnim cijenama upitno je da li je to moguće, prema kazivanju eksperta za energiju iz regije. Samo u 2015. godini u EU od ukupno novoinstalisanih kapaciteta 77% su kapaciteti na obnovljive izvore, a svega 235 su kapaciteti na fosilna goriva.

Promjena u učešću različitih elektrana u proizvodnom miksu električne energije u BiH za narednih 10 godina
 

Prema podacima Međunardone agencije za energiju (IEA) elektrane na obnopvljive izvore su činile polovinu od ukupno izgrađenih novih elektrana u kojima prednjače Kina, Sad, Japan i njemačka sa investicijama u iznosu od 270 milijardi dolara što dovodi, svakako, do pada cijene tehnologija za iskorištavanje obnovljivih izvora energije.
 
Kao posljedica konferencije COP 21 u Parizu, 2016. godine, SAD izjavljuje da će smanjiti emisiju stakleničkih gasova za 26-28% do 2026. godine, dok EU, čija članica BiH želi postati, smanjuje emisiju stakleničkih gasova za 40% do 2030. godine u odnosu na 1990. godinu. Nije jasno kako se strategija BiH u elektroenergetskom sektoru uklapa u ove obaveze smanjivanja emisija stakleničkih gasova sa izgradnjom dodatnih i učešćem električne energije iz termoelektrana sa 77% u ukupno proizvedenoj električnoj energiji u BiH.
Da li je BiH kroz ozbiljne analize pokazala da nema obnovljivih izvora energije (energija vjetra i sunčeva energija), te je izabrala put za razvoj elektroenergetskog sektora koji se većinom bazira na uglju kao svoje optimalno rješenje? Autoru ovog teksta takve analize nisu poznate niti dostupne.
 
Dr Zinaida Dimitrijević
 
 

 



oilcapital.ru