ENERGETIKA / NAPUŠTANJE PLINA BILA BI GLUPA ODLUKA / BY ADMIN


21.05.2020
Dalibor Pudić za Jutarnji list Europska komisija je u prosincu 2019. godine predstavila europski zeleni plan koji ima za cilj da Europa postane prvi klimatski neutralan kontinent.

Međutim, trendovi u potrošnji energije i emisijama ugljičnog dioksida u zadnjem desetljeću pokazuju da Europska unija ima sve manji utjecaj na svjetsku emisiju štetnih plinova, ali bi mogla imati značajan utjecaj na vlastitu globalnu konkurentnost ukoliko bi klimatska neutralnost bila u suprotnosti s ekonomskim načelima. Rast broja svjetskog stanovništva te rast standarda stanovništva zemalja u razvoju rezultirali su i porastom potrošnje energije u svijetu za više od 23.000 TWh, odnosno 18%. U tom periodu proizvodnja električne energije iz sunčanih i vjetroelektrana porasla je za 1.150 TWh, iz termoelektrana na ugljen 1.760 TWh, a iz termoelektrana na plin 1.860 TWh. Dakle, osim što bi emisije bile značajno manje da je sva ta električna energija proizvedena iz plina, vidljivo je da i uz iznimno visoke cijene fosilnih goriva i izdašne poticaje obnovljivi izvore energije nisu mogli pokriti više od 5% nove potražnje za energijom.

Povećana potrošnja energije u promatranom desetogodišnjem razdoblju, očekivano je rezultirala i porastom emisija ugljičnog dioksida za gotovo 3,5 milijardi tona na godišnjoj razini i danas iznosi 33,5 milijardi tona, dok se udio Europske unije u globalnoj emisiji smanjio s 14% na 10%. Najveće zemlje koje su najviše smanjile emisije ugljičnog dioksida su Sjedinjene američke države i Ujedinjeno Kraljevstvo, a postigle su to upravo zahvaljujući većem korištenju plina. Njemačka, jedna od zemalja koja je najviše uložila u razvoj obnovljivih izvora energije, nije imala ni približno tako dobar rezultat u smanjenju emisija, a po objavi zelenog plana najavila je zatvaranje svojih termoelektrana na ugljen tek 2038. godine.

Kako je potrošnja energije raspoređena tako da 40% otpada na stambene i nestambene zgrade, 30% na promet i 30% na industriju razvidno je da nećemo u potpunosti sve moći prebaciti na električnu energiju. Naime, električna energija čini svega 16% u ukupnoj potrošnji energije, a 2/3 električne energije se danas proizvodi iz fosilnih goriva. Kada bi se do 2050. godine i postiglo da se fosilna goriva u proizvodnji električne energije zamjene obnovljivim izvorima to bi značilo i dalje da se manje od 1/5 svjetske potrošnje energije proizvodi iz obnovljivih izvora. Da bi značajnije povećala svoj udio u ukupnoj potrošnji, električna energija bi se morala proizvoditi na mjestu potrošnje ili pak inovativnim tehnologijama smanjiti troškove prijenosa i distribucije, jer je prijenos i distribucija električne energije za 5-6 puta skuplji od prijenosa i distribucije plina. Isto tako povećanje tog udjela ovisi koliko će električna energija ući u sektore prometa i stambenih i nestambenih zgrada, jer je u prometu udio električne energije manji od 1%, dok je u stambenim i nestambenim zgradama udio električne energije manji od 25%.

Ukupna emisija stakleničkih plinova u prometu sastoji se od tri komponente: emisija stvorenih prilikom proizvodnje automobila, emisija stvorenih prilikom proizvodnje goriva i emisija koje ispuštaju vozila. Činjenica je da električni automobili nemaju emisiju koju ispuštaju vozila, ali to ne znači da ne proizvode emisije jer se prilikom proizvodnje električne energije kao goriva za pogon vozila stvaraju emisije i u nekim slučajevima su one veće nego da je vozilo na dizelsko ili benzinsko gorivo. Tako električno vozilo koje koristi električnu energiju proizvedenu iz termoelektrane na ugljen ima 50% veću emisiju ugljičnog dioksida nego da je ono na dizelsko gorivo, a dva puta više nego da je ono na prirodni plin. Danas se izračun kod potrošnje vozila radi ovisno o energetskom miksu države u kojoj se vozilo vozi, a za Europsku uniju to iznosi oko 16 kg na 100 kilometara ili 20% manje nego da je vozilo na dizel gorivo. Međutim, ako uzmemo činjenicu da u Europskoj uniji postoji oko 1,3 milijuna električnih vozila i da oni troše 20 kWh/100 km to bi značilo da jedno vozilo potroši 4 MWh energije godišnje, odnosno da sva vozila u Europi potroše oko 5,4 TWh električne energije, odnosno moglo bi se ugasiti 3 termoelektrane na ugljen u Europi veličine Plomina.

Na globalno zatopljenje ne utječu samo emisije koje nastaju izgaranjem fosilnih goriva, nego i krčenje šuma. Uz činjenicu da se godišnje iskrči preko 18 milijuna hektara šume u kojima je akumulirano više od 300 tona ugljičnog dioksida po hektaru i koje za sebe apsorpcijom vežu oko 10 tona ugljičnog dioksida godišnje jasno je kakav utjecaj krčenje šuma ima na globalne emisije. Stoga ne čudi činjenica da se Kina obvezala zasaditi šume na površini većoj od Velike Britanije, a da su neke zemlje uvele emisijske certifikate za vlasnike šuma, kao i da Europska unija planira uvesti takve certifikate. Možda bi sadnja šuma ipak imala veći i ekonomski i ekološki učinak, od nekih dosadašnjih rješenja.

Potres koji je pogodio Zagreb oštetio je oko tisuću dimnjaka u zgradama u kojima se koristilo plinsko grijanje. Stoga je netočna često ponavljana konstatacija da je devastiran dosadašnji sustav plinskog grijanja. Naime, uređaji su u stanju u kakvom su i bili i ako se postojeći dimnjak može popraviti i ponovno staviti u funkciju nema razloga za zamjenom bojlera, poglavito što su mnogi od njih još u dobrom stanju. Samo kada se sanacijom mijenja i vrsta dimnjaka onda se moraju mijenjati i bojleri. Da li sanirati dimnjake i ugraditi nove bojlere ili postojeću plinsku mrežu zamijeniti toplovodnom, gdje se toplinska energija trenutno proizvodi iz plina, ovisi o dosta čimbenika, a poglavito o dotrajalosti plinske mreže kao i uređaja kojima se proizvodi toplinska energija, zatim o potrošnji toplinske energije i načinu proizvodnje toplinske energije. Svaka neamortizirana imovina zamijenjena novom znači poskupljenje krajnje cijene. Nadalje, izgradnja toplinske mreže je i desetak puta skuplja od izgradnje plinske mreže uz veće distributivne gubitke pa bi izgradnja takve mreže na dijelovima gdje je potrošnja neznatna dodatno opteretila cijenu energije. Plinski bojleri imaju učinkovitost gotovo 100%, dok kogeneracijska postrojenja ne mogu postići niti približno toliku učinkovitost, čak kada bi se radilo i o idealnom omjeru proizvodnje električne i toplinske energije, što često nije slučaj. Apsorpcijske toplinske pumpe na plin koje služe za grijanje i hlađenje imaju još veći učinak.

Odabir ekonomski neisplativijeg rješenja značilo bi i povećanje krajnje cijene za potrošača, a to istovremeno znači i veći broj energetski siromašnih kućanstava koji si sve teže mogu priuštiti grijanje. Hrvatska u kontekstu emisija je u samom europskom vrhu, ali je u kontekstu konkurentnosti ipak daleko niže i stoga trebamo oprezno oko odluke o novim rješenjima u smislu infrastrukture. I ono što je najvažnije odluka mora biti brza, jer za to vrijeme veliki broj stanovnika je i dalje bez grijanja i tople vode. Nadalje, odreći se prirodnog plina i plinske infrastrukture u trenutku kada se razvijaju Power to-gas tehnologije kao i tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika (što se u Republici Hrvatskoj već radi) bilo bi besmisleno. Štoviše, Hrvatski sabor je usvojio energetsku strategiju po kojoj će plin imati značajnu ulogu i 2050. godine, Vlada RH dodjeljuje koncesije na istraživanje plina i gradi LNG terminal, a Europska unija sufinancira izgradnju transportnih plinovoda i LNG terminala.

Dalibor Pudić je predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin. Tekst je objavljen u podlisku Svijet energije u današnjem tiskanom izdanju Jutarnjeg lista

 

21.05.2020 · HRVATSKA / ENERGETIKA